„Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe.”
Iv 6,58
Uvijek je, a možda još i više u ovo doba brzo rastuće zbrke, životno važno točno ZNATI i VJEROVATI što se događa u PRIČESTI.
Ključna je ČINJENICA da Crkva uči kako nakon pretvorbe kruh i vino (pa ni „posvećeni”) više NE POSTOJE, nego postoji STVARNO Tijelo i Krv našega Gospodina Isusa Krista. To što je dostupno našim osjetilima samo IZGLEDA kao kruh i vino.
Službeni „Katekizam Katoličke Crkve” (u br. 1376) kaže slijedeće:
„Tridentski sabor katoličku vjeru o tome sažimlje slijedećom izjavom: »A budući da je Krist, Otkupitelj naš, o onom što je pružao pod prilikom kruha rekao da je zaista njegovo Tijelo, zato je uvijek u Crkvi Božjoj bilo uvjerenje, i to ovaj sveti Sabor sada ponovno izjavljuje: Po posvećenju kruha i vina zbiva se pretvorba sve suštine kruha u suštinu Tijela Krista, našega Gospodina, i čitave suštine vina u suštinu njegove Krvi. Tu je pretvorbu prikladno i u pravom smislu Katolička Crkva nazvala transupstancijacijom.«”
Hrvatski prijevod možete pronaći ovdje, a latinski tekst na linku.
Klanjanja dostojno Tijelo i Krv Gospodina Isusa stvarno su prisutni u pričesti
„Vjerovanje naroda Božjega” koje je papa sv. Pavao VI. objavio 1968. godine, na kraju Godine vjere, jasno i NEDVOSMISLENO kaže:
„Krist, dakle, ne može biti drukčije prisutan u ovom sakramentu nego promjenom cijele biti kruha u njegovo Tijelo i cijele biti vina u njegovu Krv, ali tako da ostaju nepromijenjene samo one vlastitosti vina i kruha koje opažamo svojim sjetilima. Tu otajstvenu promjenu Crkva naziva već vrlo usvojenim nazivom »pretvorba« – »transsupstancijacija«. Svako teološko tumačenje koje nastoji naći neko razumijevanje misterija, ako hoće da se slaže s katoličkim vjerovanjem, mora stajati na tome da su objektivno realno, neovisno o našem duhu, kruh i vino nakon posvete prestali postojati, tako da je klanjanja dostojno Tijelo i Krv Gospodina Isusa stvarno pred nama prisutno pod prilikama kruha i vina odmah nakon posvete. Gospodin je tako htio da nam sebe dade za hranu i da nas pridruži jedinstvu svog otajstvenog Tijela (S. Th. III, 73,3).”
Hrvatski prijevod možete pročitati na linku, a latinski tekst pronaći ovdje.
Izgovaramo riječi kojima potvrđujemo vjeru da primamo Tijelo Kristovo
Sjetimo se riječi pjesme „Klanjam Ti se smjerno…”, koju je sv. Toma Akvinski spjevao kad je u Crkvi ustanovljen blagdan Tijelova:
„Vid i opip, okus varaju se tu,
al’ za čvrstu vjeru dosta je što čuh.
Vjerujem u svemu Kristu Bogu svom,
istine nad ovom nema istinom.
Samo Bog na križu bješe oku skrit,
ovdje je i čovjek tajnom obavit.
Vjerujem u oba, oba priznajem, …”
Sjetimo se da svećenik prije pričesti svakom pričesniku kaže: „Tijelo Kristovo” a on bi trebao odgovoriti „Amen”. To „Amen” znači „Da, ja vjerujem da je to zaista Tijelo Kristovo”.
Sjetimo se da je Isus uporno inzistirao kako je ovo istina vjere koju treba DOSLOVNO shvatiti, pa čak i uz cijenu da ga je tada većina učenika napustila (vidi šestu glavu Evanđelja po Ivanu). Evanđelje nam kaže da je u odbacivanju ove istine bio prvi korak Judine izdaje: »A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju.« Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. (Iv 6,64)
dr. sc. Ivan Zelić – Žena vrsna
