Žena je potpuno nevažna – pripadala je plemenu koje je bilo neprijateljski raspoloženo prema Židovima – ali je čvrsto ustrajala unatoč ljutnji učenika.
Žena je ustrajna u svome zahtjevu da Isus ozdravi njenu kćer. Izaziva uskogrudno mišljenje da je Božje milosrđe rezervirano samo za nekolicinu i bogato je za to nagrađena.
XX. tjedan kroz godinu Nedjelja, 20. 08. 2023.
DVADESETA NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJA: Iz 56,1.6-7; Ps 67,2-3.5-6.8; Rim 11,13-15.29-32; Mt 15,21-28
IMENDANI: Bernard, Samuel prorok, Marija de Mattias
Prvo čitanje: Iz 56, 1.6-7
Sinove tuđinske dovest ću na svoju svetu goru!
Čitanje Knjige proroka Izaije
Ovo govori Gospodin: »Držite se prava i činite pravdu, jer će uskoro doći moj spas i objaviti se moja pravednost. A sinove tuđinske koji pristadoše uz Gospodina da mu služe i da ljube ime Gospodnje i da mu budu službenici, sve koji poštuju subotu i ne oskvrnjuju je i postojani su u savezu mojem, njih ću dovesti na svoju svetu goru i razveseliti u svojem domu molitve. Njihove žrtve paljenice i klanice bit će ugodne na mojem žrtveniku, jer će se dom moj zvati dom molitve za sve narode.«
Pripjev: Neka te slave narodi, Bože, svi narodi neka te slave!
Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas, obasjao nas licem svojim, da bi sva zemlja upoznala putove tvoje, svi puci tvoje spasenje!
Nek se vesele i kliču narodi jer sudiš pucima pravedno i narode vodiš na zemlji.
Neka te slave narodi, Bože, svi narodi neka te slave! Bog nas blagoslovio, Bog naš! Neka ga štuju svi krajevi svjetski!
Drugo čitanje: Rim 11, 13-15.29-32
Neopozivi su dari i poziv Božji Izraelu.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo: Vama, poganima, velim: ja kao apostol pogana službu svoju proslavljam ne bih li na ljubomor izazvao njih, tijelo svoje, i spasio neke od njih. Jer ako je njihovo odbačenje izmirenje svijeta, što li će biti njihovo prihvaćanje ako ne oživljenje od mrtvih? Ta neopozivi su dari i poziv Božji! Doista, kao što vi nekoć bijaste neposlušni Bogu, a sada po njihovoj neposlušnosti zadobiste milosrđe, tako i oni sada po milosrđu vama iskazanu postadoše neposlušni da i oni sada zadobiju milosrđe. Jer Bog je sve zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje. Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Mt 15, 21-28
O ženo, velika je vjera tvoja!
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Ode Isus i povuče se u krajeve tirske i sidonske. I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: »Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!« Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: »Udovolji joj jer viče za nama.« On odgovori: »Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.« Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: »Gospodine, pomozi mi!« On odgovori: »Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.« A ona će: »Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!« Tada joj Isus reče: »O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.« I ozdravi joj kći toga časa. Riječ Gospodnja.
Promišljanje:
Teško nam je shvatiti Isusovo ponašanje u odnosu na kananejsku ženu. Isus je postupio kao i svaki drugi Židov u odnosu na pogane. Židovski se narod smatrao isključenim narodom između ostalih povodom svoje izabranosti.
Povezivali su dolazak Mesije isključivo sa svojim narodom. Prema tome, samo bi Židovi bili spašeni. Tako je ponašanje sigurno vrijeđalo „nežidove“. Isus ovaj put riskira svoj dobri glas u narodu. Ne obazire se na to što će ljudi reći. Svi su znali da je Učitelj iz Nazareta ljubazan i nikoga nije otpustio kući praznih ruku. Kako će biti ovaj put?
Izgleda da je Isus pod utjecajem tog židovskog krutog mentaliteta. Međutim, to je samo prividno. Isus izabire posebnu strategiju. Želi skrenuti posebnu pozornost na problem u društvu. Taj se problem zove neprihvaćanje stranaca i segregacija ljudi. Isus je iznad toga. Zato djeluje u slobodi. Dopušta kananejskoj ženi govoriti. Njezin je vapaj iz dubine: „Smiluj mi se, Gospodine sine Davidov!“ NJezin je život patnja. Kćer evanđeoske žene je bila teško opsjednuta. Takva situacija sigurno je utjecala na čitavu obitelj. Teško se živi s voljenom osobom koja trpi i nitko joj ne može pomoći. Izgleda da je sada pronašla rješenje svih problema. Ali nije lako razgovarati s Isusom. U početku Isus znakovito šuti. Kasnije izgovara vrlo tešku, pa čak odbojnu i ponižavajuću rečenicu o psićima, koje jedu mrvice kruha padajućeg s gospodarovoga stola.
Kananejka je prava borbena žena, koja brine za svoju obitelj. Izgleda da je stup obitelji i čitave kuće. Ona je sve postavila na kocku. Traži spasenje. Za nju su i mrvice kruh. Kao da se osjeća da i u najmanjem djeliću sadrži veliki Božji dar. To je neprocjenjiv, dragocjen i nenaplativ dar susreta s Isusom. Zato je njezino vikanje još glasnije: „Gospodine, pomozi mi!“ Evanđeoska žena je svojim vapajem razoružala Isusa. Nije joj se više mogao opirati. Popušta. Ona je prepoznala svoga prijatelja i spasitelja. Ujedno je pobijedila židovski mentalitet. Pobijedila je jer se nije bojala razgovarati. Ona se jednostavno oslonila na Isusa. Gleda ga s ljubavlju u oči. Sve očekuje od svoga Gospodara. Možda ga još uvijek nije upoznala, ali njezino predanje i skrušenost su dovoljni. Time je pokazala svoju vjeru. Zapravo, njezina je vjera izazvala istinitu vjerničku poniznost na koju Isus nije mogao ostati ravnodušan. Žena kuca na vrata Isusova srca. Ne traži protekciju za sebe. Njezina je potreba velika, a njezin vapaj dubok iz dna besmisla i ogorčenosti. Čini se da je on redatelj čitavog susreta. Dopušta da se stvari odigravaju baš na takav način. Ženinim stavom želi probuditi vjeru svojih učenika. A u isto vrijeme nadilazi stari običaj.
Imamo li mi danas toliko duboku čežnju susresti Isusa i tražiti sve od njega iako nam se čini da nas ne čuje ili grubo se ponaša s nama? Imamo li mi želju da Gospodin oslobodi nas ili naše najbliže od demona, koji unose nemir među nas? Nepoznata žena potiče i nas na razmišljanje. Pitam se, kako bi danas reagirali ljudi kad bi čuli grub Isusov nastup? Možda bi ga optužili za netoleranciju? Ali što ima zajedničkog tolerancija ovoga svijeta s ljudskim dostojanstvom, koje brani i njeguje Isus? Žena iz evanđeoskog odlomka ostaje zauvijek poticaj u vjerničkom razmatranju na duhovnom putu. Njezin molitveni stav potiče i naš. Njezini vapaji su zapravo naši vapaji. Često ne znamo kako početi molitvu, koji stav je najbolji i dira Isusa u srce. Kananejka je pronašla metodu očaranja Isusa sobom, zašto se ne bismo u nju ugledali i zatekli Isusa našom vjerom? Ona je gledala Isusa u oči. Molila je s pouzdanjem i ustrajnošću. Imala je vjere i to je otvorilo Isusovo srce. Učinimo njezine vapaje našim krikom za pomoć: „Isuse, pomozi mi!“ Evanđeoska je žena pala na koljena pred Isusa. Kada sam ja zadnji put klečao pred svojim Gospodarom u duhu sinostva i ljubavi?
Često se i mi nalazimo u situacijama kada nam se drugi rugaju. Tada se osjećamo odbačeni. Vjera i potpuni oslonac u Bogu dozvoljavaju preskočiti bolne trenutke i uvrede unutar međuljudskih odnosa. Predajmo Isusu najbolnije trenutke, naše uvrede i slabosti. S Isusom je drugačije. Ne kažem da problemi nestaju, nego ih je lakše nositi, a u svojoj osobnoj stisci, čovjek će uvijek pružiti ruku pomoćnicu onima koji su u potrebi.
Čitanja prenosimo sa stranice Hrvatskog instituta za liturgijski pastoral hilp.hr.
Autor komentara i molitve: : p. Arkadiusz Krasicki, CSSp
