Bila je zima. Kao što često bude u to godišnje doba, između Sjedinjenih Država i Kanade iznenada se podigla snježna oluja.
Pilote manjih zrakoplova obuzima jeza kad se nađu uhvaćeni u takvoj oluji. Tom prigodom da se dogodilo nekom kršćanskom misionaru koji je svojim lakim zrakoplovom letio za Kanadu. Vidljivost je bila nikakva, radio-veza prekinuta, a led na krilima povećavao je težinu zrakoplova. Pilot se pokušao spustiti na zemlju, ali se iz stajnoga trapa mogao izvući samo jedan kotač; drugi je bio zaglavljen. Da bude još gore, puhao je snažan bočni vjetar.
Pilot nije mogao telefonom nazvati svoju obitelj i zamoliti ih da se mole Bogu za njega, no Bog je bdio nad svojim slugom. U tom slučaju je onaj zastrašujući bočni vjetar podupirao krilo sa strane na kojoj je bio zaglavljen kotač.
Tako se pilot uspio sigurno prizemljiti na jednom kotaču. Nekoliko dana kasnije pilot je saznao da se u trenucima kad je bio u toj neprilici netko kod kuće predano molio za njega. Radilo se o članu njegove obitelji koji zbog lošeg vremena nije mogao otići na molitveni susret.
Stoga se molio sâm kod kuće, osobito za tog misionara. Koje li snage u povjerljivoj molitvi Bogu! Kad se nađemo nemoćni u teškom stanju, trebali bismo to iskreno priznati našem živom, svemoćnom Bogu i zamoliti ga za pomoć. On neće na cjedilu ostaviti nikoga tko se iskreno uzda u Njega ili istinski želi iskusiti Njegovu spasonosnu silu.
