Od 7. svibnja, 133 kardinala izbornika preuzimaju jednu od najvažnijih zadaća u Katoličkoj Crkvi izbor 267.
Vođeni vjerom i savješću, okupljeni su kako bi odabrali novog duhovnog vođu, čovjeka koji će, vjerujući u Božje nadahnuće, preuzeti kormilo Crkve.
Konklava se održava unutar zidova Sikstinske kapele, a ova je po mnogočemu povijesna – najveći broj kardinala s pravom glasa i njihova raznolikost čine je najglobalnijom do sada.
Kada se odluka donese, svijet će to saznati kroz dva prepoznatljiva znaka: bijeli dim koji će se uzdići iz dimnjaka Sikstinske kapele te svečani uzvik „Habemus papam!“ – „Imamo Papu!“ – koji će s balkona bazilike svetog Petra objaviti kardinal protođakon.
Bijeli dim
Povijest bijelog dima, koji ukazuje na to da su kardinali izabrali novog nasljednika svetog Petra, je drevna. Godine 1274., na Drugom lionskom saboru, papa Grgur X. je u dokumentu pod naslovom Ubi Periculum odredio postupak održavanja konklave.
Tamo je precizirao da će se izbori provesti u izolaciji i u strogoj tajnosti. Iz tog razloga, i kako bi se izbjegla bilo kakva komunikacija s vanjskim svijetom, dimni signal je na kraju usvojen kao dio rituala. Tradicija paljenja glasačkih listića seže najmanje do 1417. godine, a vjerojatno i prije toga, prema povjesničaru Fredericu J. Baumgartneru.
Ako dim koji izlazi iz dimnjaka Sikstinske kapele bude crn, to znači da nijedan od predloženih kandidata nije osvojio dvije trećine glasova potrebnih za izbor. Ako je dim bijel, Crkva ima novog univerzalnog pastira.
U davna vremena, metoda davanja dimu ovih boja bila je spaljivanje glasačkih listića korištenih pri glasanju s malo mokre slame kako bi izašli crni, ili suhe kako bi se dobio bijeli dim.
Danas, zbog nekih epizoda koje su uzrokovale zbunjenost, koriste se posebni kemijski spojevi i postupak koji uključuje dvije različite cijevi, po jednu za svaku boju dima.
Osim toga, zvoni se zvono, dio rituala uvedenog prilikom izbora pape Benedikta XVI., kojim se potvrđuje da je dim bijel i da je izabran novi papa.
Objava da je izabran novi papa formulirana je na latinskom, i iako su joj najpoznatije riječi „habemus papam“, izraz je službeno malo duži: „Annuntio vobis gaudium magnum: Habemus papam;
Eminentissimum ac reverendissimum Dominum, Dominum [prænomen] Sanctæ Romanæ Ecclesiæ Cardinalem [nomen], qui sibi nomen imposuit [nomen pontificale].«
U prijevodu, potpuna formula glasi: „Objavljujem vam veliku radost: Imamo papu! Preuzvišenog i Najčasnijeg Gospodina, Dona [ime], kardinala Svete Rimske Crkve [prezime], koji si je nametnuo ime [papinsko ime].“
Foto/Izvor: VATICAN CITY, VATICAN - MARCH 13: White smoke is seen from the roof of the Sistine Chapel indicating that the College of Cardinals have elected a new Pope on March 13, 2013 in Vatican City, Vatican. (Photo by Peter Macdiarmid/Getty Images)
