Kad Isus „nestane“ iz Evanđelja – gdje ga zapravo trebamo tražiti?

Evanđelja nam pokazuju i trenutke kada Isusa nema među učenicima. No upravo tada uče nas najvažnijoj pouci – traženju vjere srcem, a ne samo očima.

Čitamo u Evanđeljima da se Isus često povlačio – u tišinu, na molitvu, u samoću. Ponekad ga učenici nisu mogli pronaći.

U Lukinom Evanđelju čitamo kako su ga Marija i Josip tražili tri dana, misleći da je nestao. Učenici iz Emausa nisu ga prepoznali dok im nije lomio kruh. A nakon uskrsnuća, ukazivao se pa nestajao.

Zašto?

Zato što nas Bog uči gledati srcem, a ne samo očima.
Uči nas da vjera nije samo osjećaj prisutnosti – nego i pouzdanje kad ga ne vidimo.

I u našim danima, mnogi se pitaju: “Gdje je Isus?”
U svijetu punom buke, nepravde i boli, čini se kao da je nestao.

Ali Isus nije nestao. On je – kao i u Evanđelju – uvijek blizu, ali želi da ga tražimo srcem koje vjeruje, a ne samo pogledom koji traži čudo.

U molitvi, u Euharistiji, u bližnjemu, u križu – Isus je prisutan.
I kad ga ne osjetiš – tu je.
I kad šuti – sluša.

Današnje Evanđelje nije završilo. Ono se nastavlja u tvom životu.
Zato ako ti se čini da je Isus „nestao“ – ne odustaj. Možda ti upravo tada dolazi najbliže.