Tišina nije praznina nego prostor u kojem Bog dodiruje naše srce
U svijetu buke, žurbe i neprestanih informacija, tišina je postala rijetkost. Često je izbjegavamo jer nas suočava s nama samima. Ipak, upravo u tišini Bog govori najjasnije. Sveto pismo nas podsjeća: „Budite mirni i spoznajte da sam ja Bog“ (Ps 46,11).
Tišina kao susret s Bogom
Tišina nije odsutnost riječi, nego prisutnost Boga. Kada ušutimo sve vanjske i unutarnje glasove, tada naše srce postaje sposobno čuti šapat Duha Svetoga. Tišina otvara prostor da osjetimo Njegovu prisutnost, da prepoznamo Njegovu volju i da primimo Njegov mir.
Zašto nam je potrebna molitva u tišini?
U tišini se oslobađamo nemira i tjeskobe.
U tišini dolazi jasnoća misli i snaga vjere.
Tišina nas uči poniznosti i strpljenju.
Tamo gdje prestaju naše riječi, počinje Božji govor.
Molitva u tišini nije bijeg od svijeta, nego dublje uranjanje u stvarnost. Tek kada u srcu pronađemo mir, možemo ga nositi i drugima.
Primjeri iz Biblije
Isus se često povlačio u tišinu: „Ujutro, vrlo rano, ustao je i izišao; povukao se na samotno mjesto i ondje se molio“ (Mk 1,35). Ako je sam Sin Božji tražio tišinu da razgovara s Ocem, koliko je više potrebna nama.
Prorok Ilija nije susreo Boga u oluji, ni u vatri, ni u potresu – nego u „šapatu lahora blagoga“ (1 Kr 19,12). To je snaga tišine.
Kada molimo u tišini, ne trebaju nam posebne riječi. Dovoljno je smiriti srce, zatvoriti oči i reći: „Gospodine, evo me.“ To je trenutak predanja, kada naše riječi prestaju, a Božja prisutnost govori.
Molitva u tišini:
Gospodine, u ovoj tišini predajem Ti svoje misli i svoje brige. Smiri moje srce koje luta i daruj mi mir. Nauči me slušati Tvoj glas, da Ti budem bliže i da Tvoja volja postane svjetlo na mom putu. U tišini Tebe tražim i u tišini Te pronalazim. Ostani sa mnom, Isuse, i ispuni moje srce svojim mirom.
