Prava vjera nije samo u riječima, već u djelima ljubavi i svjedočanstvu za Krista
Mnogi od nas redovito odlaze na svete mise, mole krunicu, sudjeluju u pobožnostima i raznim crkvenim aktivnostima. I to je dobro i potrebno. Ali Isus jasno upozorava: „Neće svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’ ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju Oca mojega koji je na nebesima“ (Mt 7,21).
To znači da samo izgovaranje svetih riječi nije dovoljno. Naša vjera mora postati život, svjedočanstvo, djelo. Koliko puta smo prošli pored čovjeka u potrebi, a nismo mu uputili ni riječ ohrabrenja? Koliko puta smo izbjegli razgovor o Bogu jer smo se bojali reakcije ili podsmijeha? Možda je baš taj susret bio prilika da nekome prenesemo spasenje, da mu posvjedočimo živog Krista.
Isus kaže da se na nebu raduju anđeli zbog jednog obraćenog grešnika (Lk 15,7). Ako ti i ja samo jednoj osobi donesemo Radosnu vijest, već smo učinili veliko djelo u Božjim očima.
Prava vjera se pokazuje u malim, ali iskrenim djelima: kad pomogneš bolesnome, kad utješiš osamljenoga, kad oprostiš onome koji te povrijedio, kad posvjedočiš da je Isus tvoja nada. To su plodovi vjere koji pokazuju da Gospodina ne samo izgovaramo, nego i živimo.
Danas, u vremenu kada su mnogi zavedeni materijalizmom i ravnodušnošću, Krist nas poziva da budemo svjetlo svijeta i sol zemlje (Mt 5,13-14). To znači da budemo vidljivo svjedočanstvo ne samo unutar crkvenih zidova, nego na ulici, u obitelji, na poslu, u svakodnevici.
Na kraju našega života, neće nas spasiti broj misa koje smo pohodili ili molitava koje smo izgovorili, nego ljubav koju smo pokazali i vjera koju smo posvjedočili djelima.
Zato se pitaj: Jesam li samo onaj koji govori „Gospodine, Gospodine“, ili sam onaj koji živi po Njegovoj riječi i svjedoči Krista tamo gdje me šalje?
