Isus upozorava farizeje prava čistoća ne dolazi od vanjskih obreda, nego iz srca ispunjenog ljubavlju i milosrđem
Danas nas liturgija uvodi u jedan zanimljiv i pomalo provokativan susret između Isusa i farizeja. Dok Isus govori mnoštvu, poziva ga jedan farizej na objed.
Isus prihvaća poziv i dolazi za stol, ali ne postupa onako kako su to propisivala židovska pravila o obrednom pranju ruku prije jela. To izaziva sablazan kod domaćina, a Isus koristi priliku da razotkrije lažnu pobožnost i opasnost licemjerja.
Jesmo li spremni dopustiti Bogu da nas očisti iznutra, da naša djela proizlaze iz iskrene ljubavi, a ne iz navike ili želje da se pokažemo drugima?
Prvo čitanje: Rim 1,16-25 Ljudi, premda spoznaše Boga, ne iskazaše mu slavu kao Bogu.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima
Braćo! Ne stidim se evanđelja: ono je snaga Božja na spasenje svakomu tko vjeruje – Židovu najprije, pa Grku. Jer pravednost se Božja od vjere k vjeri u njemu otkriva kao što je pisano: Pravednik će od vjere živjeti.
Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću.
Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova. Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike.
Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo.
Gradeći se mudrima, poludješe i zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i ptica, i četveronožaca, i gmazova.
Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela, oni što su Istinu Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 19,2-5
Pripjev: Nebesa slavu Božju kazuju.
Nebesa slavu Božju kazuju,
naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.
Dan danu to objavljuje,
a noć noći glas predaje.
Nije to riječ, a ni govor nije,
nije ni glas što se može čuti,
al’ po svoj zemlji razliježe se jeka,
riječi njihove sve do nakraj svijeta.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Dok je Isus govorio, pozva ga neki farizej k sebi na objed. On uđe i priđe k stolu. Vidjevši to, farizej se začudi što se Isus prije objeda ne opra. A Gospodin mu reče: »Da, vi farizeji čistite vanjštinu čaše i zdjele, a nutrina vam je puna grabeža i pakosti. Bezumnici! Nije li onaj koji načini vanjštinu načinio i nutrinu. Nego, dajte za milostinju ono iznutra i gle — sve vam je čisto.« (Luka 11, 37-41)
Komentar uz evanđelje:
Ovaj evanđeoski odlomak snažno nas podsjeća da Bog gleda srce, a ne vanjštinu. Farizeji su bili poznati po tome da su se strogo držali vanjskih propisa i običaja, ali su zanemarivali ono najvažnije – unutarnju čistoću srca.
Isus im jasno poručuje: nije dovoljno da izgledamo pobožno, ako u sebi nosimo zavist, pakost ili sebičnost. Naša vjera nije maska, nego život iznutra prema van. Čovjekovo srce treba biti mjesto gdje prebiva dobrota, milosrđe i iskrena ljubav prema bližnjemu.
Gospodin nas potiče da „dajemo milostinju iznutra“ – dakle, da iz srca izlazi dobrota, a ne samo izvanjski činovi. Tek tada naša djela dobivaju pravu vrijednost i postaju ugodna Bogu.
Poruka za nas danas: Ne dopustimo da nas vodi samo vanjski izgled ili forma, nego dopustimo Bogu da očisti naše srce, jer iz njega izvire sav život.