Evanđelje dana za četvrtak, 3. listopada 2024. godine: Počinut će na njemu mir vaš. (Luka 10, 1-12.17-20)
Prvo čitanje:
Job 19, 21-27
Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi.
Čitanje Knjige o Jobu
Job reče: Smilujte se, prijatelji, smilujte, jer Božja me je ruka udarila. Zašto da me ko Bog sam progonite, zar se niste mog nasitili mesa? O kada bi se riječi moje zapisale i kad bi se u mjed tvrdu urezale; kad bi se željeznim dlijetom i olovom u spomen vječan u stijenu uklesale. Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati. A kad se probudim, k sebi će me dići: iz svoje ću puti tad vidjeti Boga. Njega ja ću kao svojega gledati, i očima mojim neće biti stranac: za njime srce mi čezne u grudima. Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 27, 7-9.13-14
Pripjev: Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja u zemlji živih.
Slušaj, Gospodine, glas moga vapaja, milostiv mi budi, usliši me! Moje mi srce govori: »Traži lice njegovo!«
Da, lice tvoje, Gospodine, ja tražim. Ne skrivaj lica svoga od mene! Ne odbij u gnjevu slugu svoga! Ti, Pomoći moja, nemoj me odbaciti!
Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja u zemlji živih. U Gospodina se uzdaj, ojunači se, čvrsto nek bude srce tvoje: u Gospodina se uzdaj!
Čitanje svetog Evanđelja po Luki Odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: »Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije recite: ’Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću.« »Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje!’ A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: ‘I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!’ Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu.« Vratiše se zatim sedamdesetdvojica radosni govoreći: »Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!« A on im reče: »Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade. Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi. Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima.« (Luka 10, 1-12.17-20)
Evanđelje dana – komentar Ovo je jedino izvješće u evanđeljima o tome da je Gospodin poslao sedamdesetoricu učenika. To veoma nalikuje slanju Dvanaestorice u Mateju 10.
Poslao ih je po dvojicu. Potreba je uvijek veća od broja radnika. Moleći za radnike, jasno je da i mi moramo biti voljni poći.
Isusovi su učenici bili poslani u neprijateljsku sredinu. Izvanjski izgledaju bespomoćni kao janjad među vukovima. Od svijeta mogu očekivati da ih neće kraljevski prihvatiti, već prije da će ih progoniti ili čak ubijati. Gdje god im ponude gostoprimstvo, trebaju ga prihvatiti. Ako se njihov pozdrav pri ulasku lijepo primi, domaćin je tada sin mira. Učenici trebaju ostati u kući koja im je prva ponudila smještaj. Ne bi se smjeli nećkati nego jesti jelo i piće koje im ponude. Kao sluge Božje, imaju pravo na uzdržavanje.
Neki grad može odbaciti evanđelje ali će mu se oduzeti povlastica da ga ponovno čuje. Takvim će se mjestima suditi oštrije nego Sodomi. Što je veća povlastica, to je veća odgovornost.
Kada su se vratili sa svoga poslanja, Sedamdesetorica su bili poneseni time što su im se pokoravali čak i zlodusi. Gospodin Isus je svojim učenicima dao vlast protiv sila zla. Dana im je otpornost na ozljede tijekom njihova poslanja. To vrijedi za sve sluge Božje; oni su zaštićeni. Ali nisu se smjeli radovati svojoj moći nad duhovima, nego radije vlastitu spasenju. (Prema “Komentaru Novoga zavjeta”, autora Williama MacDonalda)
