Poziv na buđenje duše i povratak Bogu u vremenu iščekivanja
Advent je više od pripreme za Božić to je poziv srcu da se probudi. U danima tišine i svetog iščekivanja Bog nas poziva da zastanemo, pogledamo u svoju dušu i iskreno se zapitamo kojim putem idemo.
Upravo na to podsjeća prof. Tomislav Ivančić, čija je adventska poruka potresno aktualna i duboko potrebna današnjem čovjeku.
Što nam Advent zapravo govori?
Prof. Ivančić objašnjava da advent nije samo liturgijsko razdoblje, nego trenutak u kojem Bog postavlja pitanje svakome od nas: Kako živiš? Što radiš s darovanim vremenom, talentima, ljudima koji su ti povjereni? Jesi li donosio mir ili nemir? Jesi li liječio ili ranjavao?
Advent je, kaže, razdoblje u kojem čovjek treba pogledati istini u oči: jesmo li živjeli za ono vječno ili smo se izgubili u prolaznome?
Naglašava da se svatko mora zapitati gdje se nalazi na svom putu i jesmo li spremni dopustiti da se naše srce obrati, kako bismo mogli pronaći Boga i spasiti dušu.
Zašto je hitno vratiti se Bogu?
Prof. Ivančić upozorava da se svijet sve više udaljuje od duhovnosti. Ljudske ideologije nude mračna rješenja, a čovjek pokušava preuzeti Božju ulogu.
No, kako ističe: „Ako nam je ikada bio potreban Bog onda je to danas. Samo Bog. Ni religijska forma, ni teorije, nego živi Bog koji mijenja čovjeka.“
On naglašava da čovjek bez Boga ostaje izgubljen, dok povratak Bogu otvara prostor za duboku promjenu:
– čovjekov duh postaje slobodan – srce se vraća miru – odnosi se iscjeljuju – čovjek ulazi u dijalog s Bogom i dobiva mudrost koja nadilazi ljudske granice
Ivančić poziva vjernike da razmisle kako svojim djelima mogu donijeti život, a ne smrt; nadu, a ne nemir. Kada čovjek dosegne duhovnu razinu, postaje kako kaže „svemirski mudar“, jer se u njemu ostvaruje Božja snaga.
Advent, objašnjava prof. Ivančić, nije samo početak nove liturgijske godine niti vrijeme paljenja svijeća, nego trenutak u kojem Bog dolazi čovjeku s jednostavnim, ali presudnim pitanjem: Kako živiš svoj život?
Jesmo li svoje dane koristili za dobro ili smo ih rasipali u ispraznost? Jesmo li razvijali darove koji su nam povjereni ili smo ih zanemarili? Jesmo li bili izvor utjehe i ohrabrenja drugima ili smo svojim djelima nanosili rane?
To je, kaže on, srce adventa vrijeme kada se mjeri kakvoću našeg života i iskrenost našeg odnosa prema Bogu i čovjeku.
Ivančić ističe da se u ovom razdoblju svatko treba zapitati gdje stoji na svom duhovnom putu: jesmo li spremni obratiti srce i vratiti se Bogu kako bismo se spasili?
Govori i o tome kako svijet bez Boga ulazi u mračne ideje i pogubne planove koji ponižavaju čovjeka. Ljudske vizije budućnosti često završavaju u razaranju, strahu i beznađu jer čovjek bez Boga ne može pronaći rješenje.
Zato naglašava:
„Ako nam je ikada bio potreban Bog, onda je to sada. Ni jedna religijska forma, ni teorija, ni ljudski plan ne može spasiti čovjeka samo Bog koji mijenja ljudsko srce.“
Njegova poruka tjera na promišljanje i poziva da se, upravo u adventu, ponovo usmjerimo prema Onome koji jedini daje smisao i spas.
