Opomena sv. Pavla koja nas vodi prema istinskoj svetosti života
U svakom kršćanskom srcu postoji trenutak kada shvatimo da Duh Sveti nije samo sila, nego Osoba koja nas poznaje, ljubi i vodi.
Upravo zato Pavao nas upozorava riječima koje zvuče nježno, ali snažno: „Ne žalostite Duha Svetoga Božjega.“ Ta rečenica otkriva da postoji nešto u našim mislima, riječima i djelima što ranjava Božje srce.
Kako svojim životom možemo rastužiti Duha Svetoga?
Pavao u Poslanici Efežanima podsjeća da smo „zapečaćeni za dan otkupljenja“, što znači da nas Duh Sveti nosi, čuva i prati kroz naš život. No baš zato, sve što je nesveto sve što se protivi Božjoj ljubavi donosi Mu žalost.
Riječ “žalostiti” otkriva odnos ljubavi. Možemo rastužiti samo onoga tko nas voli. Susjedova djeca nas ne žaloste; žaloste nas naša djeca. Tako i Duh Sveti osjeća bol kada djeca Božja biraju grijeh.
Pavao navodi primjere grijeha koji ranjavaju Božji Duh:
1. Laž
Svaka neistina bijela, crna, poluistina ili pretjerivanje suprotna je Božjoj naravi. Bog ne laže i ne može dati takvu dopuštenost svojoj djeci.
2. Srdžba koja prelazi u grijeh
Gnjev koji ne vodimo pod Kristov križ lako postaje oružje đavla. Samo srdžba zbog Božje časti može biti ispravna; sve ostalo razara dušu.
3. Krađa
Nije riječ samo o novcu. Krađa uključuje vrijeme, povjereni materijal, tuđi rad ili ono što pripada zajednici ili poslodavcu.
4. Pokvarene riječi i loši razgovori
Prljave šale, ogovaranja, beskorisno brbljanje — sve što ne izgrađuje drugoga — žalosti Duha Svetoga. Duh Božji voli riječi koje liječe, tješe i grade.
5. Gorčina, gnjev, uvrede i zloća
Ove unutarnje rane prelijevaju se u odnose i potamnjuju srce, čineći ga nesposobnim za radost Duha.
Jedna od najvećih radosti Duha Svetoga jest da nas vodi Kristu i ispunjava Njegovom prisutnošću. No kada ustrajemo u grijehu, On mora privremeno povući tu službu i dovesti nas do pokajanja.
Ali tu je i velika utjeha:
I kad je rastužen, Duh Sveti nas nikad ne napušta. On nas pečati, čuva i vodi sve do dana otkupljenja. Njegova vjernost nije izgovor za nebrigu, nego poziv da živimo svetije, zahvalnije i čišće.
