U povijesti religija postoji jedna činjenica koja i danas izaziva čuđenje: Isus iz Nazareta jedini je čovjek čiji su dolazak, život i smrt detaljno opisani stoljećima prije njegova rođenja.
O njemu se nije pisalo naknadno, nego unaprijed kroz niz starozavjetnih knjiga nastajao je proročki mozaik koji vodi samo jednoj osobi.
Piše: don Antun Nižetić
Jedinstven slučaj u povijesti religija
Ne postoji nijedan drugi utemeljitelj religije o kojem su stoljećima prije rođenja zapisivani konkretni podatci.
O Buddhi, Muhamedu ili Konfuciju piše se tek nakon njihove smrti. Samo se o Isusu govorilo unaprijed kroz razdoblje dulje od tisuću godina.
Proročki „fotorobot“ Mesije
Starozavjetna proroštva djeluju poput policijskog fotorobota. Svaki prorok dodaje novi detalj: – mjesto rođenja – obiteljsku lozu – vrijeme dolaska – način smrti – značenje za cijeli svijet
Kada se svi ti elementi spoje, dobiva se jedinstven „biometrijski otisak“ koji odgovara samo jednoj povijesnoj osobi Isusu Kristu.
Paradoks koji zbunjuje razum
Proroci naviještaju Mesiju koji je istodobno slavan i prezren, spasitelj svijeta i odbačen, uzvišen i ubijen. Takva slika bila je gotovo nezamisliva u antičkom svijetu.
Najizrazitiji primjer nalazi se u Izaiji 53, tekstu napisanom šest stoljeća prije Krista, koji opisuje Patnika koji trpi za grijehe drugih. Taj paradoks ne nalazi svoje ispunjenje ni u jednoj osobi osim u Isusu.
„Zabranjeno poglavlje“ Starog zavjeta
U suvremenom židovstvu Izaija 53 često se tumači kao alegorija naroda Izraela. No povijesni izvori pokazuju da su drevni rabini taj tekst čitali mesijanski.
Zanimljivo je da se upravo to poglavlje izostavlja iz židovskog liturgijskog čitanja, zbog čega mnogi Židovi nikada nisu čuli njegove riječi iako se nalaze u njihovu Svetom pismu.
Vezani članci:
Papa o besmrtnosti: Zašto smrt ima smisao? 11. prosinca 2025. 04:38 Smrt kao dio puta što nam poručuje Kristovo uskrsnuće? Je li moguće živjeti bez smrti i bi li takav život…
Zabilježeni su brojni susreti u Jeruzalemu gdje religioznim Židovima, koji ne priznaju Isusa, čitanje Izaije 53 zvuči kao Novi zavjet. Njihovo iznenađenje još je veće kada shvate da je riječ o njihovu Starom zavjetu.
Ove spise nisu sačuvali kršćani, nego upravo židovski narod što isključuje tvrdnje o kasnijem kršćanskom „uređivanju“.
Matematička preciznost Danijelova proroštva
Prorok Danijel, u 6. stoljeću pr. Kr., donosi proroštvo o točnom vremenu dolaska Mesije kroz tzv. „sedamdeset sedmica“.
U hebrejskom kontekstu to ne znači sedam dana, nego sedam godina. Sedamdeset sedmica tako označava 490 godina, računajući od perzijskog dekreta o obnovi Jeruzalema (445./444. pr. Kr.).
Vrijeme koje vodi ravno do Isusa
Kada se te godine pravilno preračunaju i usklade s povijesnim podatcima, dolazi se do razdoblja 30.–33. godine po Kristu vremena Isusova javnog djelovanja i raspeća.
Danijel dodatno proriče da će Mesija biti pogubljen i da će potom uslijediti razorenje Hrama što se i dogodilo 70. godine. Time se vremenski okvir zauvijek zatvara.
Mesijanska groznica 1. stoljeća
Neovisni povjesničari poput Tacita, Svetonija i Josipa Flavija potvrđuju da je u 1. stoljeću vladalo snažno uvjerenje kako se upravo tada treba pojaviti svjetski vladar.
Svijet je u vrijeme Isusova rođenja bio u stanju mesijanskog iščekivanja temeljenog upravo na Danijelu.
Dokaz koji ne prisiljava
Blaise Pascal isticao je da su proročanstva raspoređena tako da nude dovoljno svjetla za one koji traže Boga, ali i dovoljno tame za one koji ne žele vjerovati.
Ta proročanstva ne prisiljavaju na vjeru, ali ozbiljno izazivaju svakoga tko iskreno traga za istinom.
Mesija je došao i ponovno će doći
Krist je došao u najavljeno vrijeme, rodio se na prorokovanom mjestu, trpio i uskrsnuo prema Pismima. O tome svjedoče proroci, apostoli, povijest i savjest čovjeka.
Advent znači dolazak. Mesija je već došao. I ponovno će doći.
Zato ostavimo bajke i površnost. Idimo na zornice. Pomirimo se s Bogom. Ispovijedimo se iskreno.
Jer nitko se nije vratio iz ispovjedaonice bez radosti. Isus Krist je jedina stvarna nada svijeta.
