Sveti Ivan Bosco, poznat kao Don Bosco, jedan je od najutjecajnijih katoličkih svetaca 19. stoljeća. Njegov život obilježili su siromaštvo, snažan Božji poziv i potpuno predanje mladima, osobito onima koje je društvo zaboravilo. Kao svećenik, odgojitelj i utemeljitelj Salezijanske družbe, pokazao je da se svetost živi u svakodnevnoj brizi za čovjeka.
1. Djetinjstvo obilježeno pozivom i žrtvom
Ivan Bosco rođen je 16. kolovoza 1815. u talijanskom mjestašcu Becchi, u općini Castelnuovo d’Asti, nedaleko Torina. Nakon rane smrti oca Franje 1817., ostaje s braćom Josipom i Antunom te majkom Margaritom, koja će snažno obilježiti njegov život.
Već u devetoj godini doživljava znakovit san o svome poslanju. Prima prvu pričest 1826., a godinu kasnije napušta rodni dom kako bi radio i školovao se, noseći u sebi jasnu svijest da ga Bog vodi posebnim putem.
2. Put prema svećeništvu i rad s mladima
U formaciji mu osobito pomaže kapelan don Calosso, no nakon njegove smrti Ivan nastavlja školovanje u Chieriju, uz težak rad. Godine 1832. osniva Društvo veselja, kojem je cilj pomoći dječacima da budu marljivi u školi i vjerni u duhovnom životu, ali i radosni.
Zaređen je za svećenika 5. lipnja 1841., a dan kasnije slavi svoju prvu svetu misu. Već tada postaje jasno da će njegovo poslanje biti neraskidivo povezano s mladima.
3. Oratorij i rađanje salezijanskog djela
Susret s mladim Bartolomejem Garellijem 8. prosinca 1841. označava početak Don Boscova oratorija – odgojno-pastoralnog rada koji će se iz „selilačkog“ oblika razviti u trajno središte u Valdoccu, u Torinu.
Uz njega dolazi i njegova majka Margarita, koja postaje „mama siromašnih dječaka“. Don Bosco piše knjige, pokreće časopise, gradi škole i domove, te neumorno skrbi za mlade, unatoč napadima i prijetnjama.
4. Utemeljitelj, misionar i svetac
Godine 1859. službeno osniva Salezijansku družbu, koja brzo raste i širi se izvan Italije. Nastaju i Kćeri Marije Pomoćnice, Salezijanski suradnici te snažno misijsko djelovanje, osobito u Argentini.
Don Bosco surađuje s papama Pijom IX. i Lavom XIII., gradi velika svetišta, piše brojna djela i ostaje vjeran svom pozivu do kraja života. Umire 31. siječnja 1888. u Torinu. Proglašen je svetim 1934. godine, a njegov blagdan slavi se 31. siječnja.
Duh Sveti oblikovao je u Don Boscu srce oca i učitelja. Sve što je činio bilo je usmjereno na spas duša mladih. Njegove riječi i danas snažno odjekuju:
„Dosta je da ste mladi pa da vas jako volim.“
Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je 1988. ocem i učiteljem mladeži, a njegov preventivni sustav Crkva prepoznaje kao trajnu odgojnu vrijednost.
Neumorni radnik u vinogradu Gospodnjem
U 73 godine života i 47 godina svećeništva Don Bosco je osnovao četiri grane salezijanske obitelji, sagradio crkve, utemeljio škole i časopise, organizirao misije, pisao knjige i neumorno radio za mlade – uvijek s radošću i pouzdanjem u Boga.