Današnje Evanđelje vodi nas u Nazaret, mjesto u kojem je Isus odrastao. Ljudi koji su ga najbolje poznavali nisu mogli prihvatiti da upravo on dolazi s Božjom mudrošću i snagom.
Umjesto da otvore svoja srca, dopustili su da ih predrasude zaslijepe. Ovaj događaj i danas postavlja važno pitanje: prepoznajemo li Božje djelovanje u svakodnevnim ljudima i običnim životnim okolnostima ili dopuštamo da nas vlastite predrasude udalje od istine?
Otpjevni psalam:
Ps 69,5.8-10.14
Po velikoj dobroti svojoj usliši me, Gospodine!
Brojniji su od vlasi na glavi mojoj
oni koji me mrze nizašto.
Tvrđi su od kostiju mojih
oni što mi se nepravedno protive:
zar mogu vratiti što nisam oteo?
Jer zbog tebe podnesoh pogrdu,
i stid mi pokri lice.
Tuđinac postadoh braći
i stranac djeci majke svoje.
Jer me izjela revnost za Dom tvoj,
i poruge onih koji se rugaju tebi padoše na me.
No tebi se molim, Gospodine,
u vrijeme milosti, Bože;
po velikoj dobroti svojoj ti me usliši,
po svojoj vjernoj pomoći!
Evanđelje dana (Mt 13, 54–58)
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
Nije li ovo drvodjeljin sin? Odakle mu sve to?
U ono vrijeme: Dođe Isus u svoj zavičaj. Naučavaše ih u njihovoj sinagogi te zapanjeni govorahu:
»Odakle ovomu ta mudrost i te čudesne sile? Nije li ovo drvodjeljin sin? Nije li mu majka Marija, a braća Jakov, i Josip, i Šimun, i Juda? I sestre mu nisu li sve među nama? Odakle mu sve to?«
I sablažnjavahu se o njega. A Isus im reče: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i u svom domu.« I ne učini ondje mnogo čudesa zbog njihove nevjere.
Vezani članci:
Ne idem u crkvu zbog ljudi je li to ispravno? 30. svibnja 2026. 06:23 Zašto neki ljudi ne žele ići u crkvu? Razlozi su različiti. Neki su se tijekom života razočarali u pojedine vjernike,…
Današnje Evanđelje podsjeća nas koliko je lako čovjeku suditi prema vanjštini. Stanovnici Nazareta gledali su Isusa očima prošlosti. Za njih je on bio samo drvodjeljin sin, dječak kojega su poznavali od malih nogu. Upravo zbog toga nisu mogli prihvatiti da Bog djeluje po njemu.
I nama se može dogoditi isto. Ponekad očekujemo da će Bog govoriti kroz izvanredne događaje, a zanemarujemo njegove poticaje koji dolaze kroz obične ljude, obitelj, svećenike ili svakodnevne životne okolnosti. Kada dopustimo da nas vode predrasude, zatvaramo srce milosti koju nam Bog želi darovati.
Isus nikoga nije prisiljavao da vjeruje. Poštovao je slobodu svakoga čovjeka, ali je žalostan zbog nevjere svojih sumještana. Njihova zatvorenost postala je prepreka da iskuse mnoga čudesa koja je Bog želio učiniti među njima.
Ovo Evanđelje poziva nas da budemo ponizni i otvoreni Božjem djelovanju. Vjera raste kada dopuštamo Bogu da nas iznenadi i kada ne ograničavamo njegovu moć vlastitim očekivanjima. Gospodin i danas djeluje među nama, ali traži srce koje vjeruje, sluša i spremno je prihvatiti njegov poziv.
Isusove riječi podsjećaju da najveća prepreka Božjem djelovanju često nije Božja šutnja, nego čovjekova zatvorenost. Kada se oslobodimo predrasuda, oholosti i nepovjerenja, otvaramo prostor da Gospodin djeluje u našem životu.
Zato je važno svakoga dana moliti za dar žive vjere. Ona nam pomaže prepoznati Kristovu prisutnost u sakramentima, Božjoj riječi i ljudima koje nam stavlja na životni put. Tamo gdje postoji iskrena vjera, raste i povjerenje u Boga, a s njime dolaze mir, nada i snaga za svakodnevni život.
Evanđelje nas poziva da ne budemo poput stanovnika Nazareta koji su odbacili Isusa jer su mislili da ga već poznaju. Otvorimo svoje srce Božjoj riječi i dopustimo Kristu da djeluje u našem životu. Samo vjera koja je ponizna i otvorena može prepoznati Božju prisutnost i primiti obilje njegove milosti.
Kratka molitva
Gospodine Isuse, oslobodi me predrasuda i zatvorenosti srca. Daj mi milost da Te svakoga dana prepoznajem u svojoj svakodnevici i da s povjerenjem prihvaćam Tvoju volju. Umnoži moju vjeru kako bih uvijek slijedio Tvoj put. Amen.
