Zašto neki ljudi ne žele ići u crkvu? Razlozi su različiti. Neki su se tijekom života razočarali u pojedine vjernike, neki su u svađi s članovima obitelji ili poznanicima koje susreću u crkvi, dok drugima možda ne odgovara način na koji određeni svećenik propovijeda. Ima i onih koji su doživjeli nepravdu, nerazumijevanje ili su jednostavno izgubili naviku odlaska na svetu misu.
No bez obzira na razlog, važno je postaviti jedno iskreno pitanje: dolazimo li u crkvu zbog ljudi ili zbog Boga? Ljudi mogu pogriješiti, razočarati i povrijediti, ali Krist nikada ne prestaje pozivati čovjeka k sebi.
Upravo zato ne bismo smjeli dopustiti da nas tuđe slabosti udalje od Onoga koji nas ljubi i čeka otvorena srca.
Mnogi danas kažu da vjeruju u Boga, ali ne žele ići u crkvu. Ipak, kršćanska vjera nije samo osobni osjećaj, nego i zajedništvo s Bogom i drugim vjernicima. Crkva nije mjesto savršenih ljudi, nego mjesto gdje nesavršeni ljudi dolaze tražiti oproštenje, snagu i novi početak.
Nije rijetkost čuti rečenicu: „U Crkvi ima previše licemjera.“ Neki je izgovaraju s razočaranjem, neki s ljutnjom, a neki kao razlog zašto ne žele imati nikakve veze s vjerom.
Istina je da među vjernicima postoje ljudi koji griješe, padaju i ponekad ne žive onako kako bi trebali. No postavlja se važno pitanje: treba li zbog toga odbaciti Boga?
Kada je Isus pozvao svoje učenike, nije rekao: „Slijedite savršene ljude.“ Rekao je: „Slijedite mene.“ Krist nije obećao zajednicu bez mana, nego put koji vodi prema istini, obraćenju i spasenju.
Zašto ljudske pogreške ne mijenjaju istinu Evanđelja?
Jedan od najvećih problema današnjice jest što mnogi promatraju vjeru kroz ponašanje ljudi, a ne kroz osobu Isusa Krista. Ako netko tko se naziva kršćaninom ne živi po Evanđelju, to ne znači da je Evanđelje pogrešno. Naprotiv, to samo pokazuje koliko je čovjeku potrebna Božja milost.
Kada bismo odbacivali sve što ima nesavršene članove, morali bismo odbaciti obitelj, prijateljstva, škole, radna mjesta i cijelo društvo. Nigdje ne postoje savršeni ljudi. Crkva nije zajednica svetaca bez grijeha, nego mjesto gdje grešnici traže Boga i uče živjeti po Njegovoj volji.
Mnogi sveci kroz povijest također su bili svjedoci ljudskih slabosti u svom vremenu, ali nisu napustili Krista. Umjesto toga, još su mu se više približili.
Ponekad iza kritike Crkve stoji dublje pitanje. Možda nije problem u drugima, nego u našem odnosu prema Bogu. Lakše je gledati tuđe pogreške nego preispitati vlastiti život.
Isus nas neće jednog dana pitati kako su živjeli drugi ljudi. Pitat će nas kako smo mi živjeli, koliko smo ljubili, praštali, pomagali i vjerovali. Zato je važno ne dopustiti da nas tuđi padovi udalje od Onoga koji nikada nije pao.
Krist ostaje isti jučer, danas i zauvijek. Ljudi dolaze i prolaze, griješe i mijenjaju se, ali Božja istina ostaje.
Najveća pogreška nije u tome što je netko drugi bio loš primjer. Najveća pogreška bila bi dopustiti da nas to udalji od Boga koji nas poziva na život, nadu i spasenje.
Ako ste nekada bili povrijeđeni od ljudi, ne dopustite da zbog toga zatvorite vrata Kristu. On vas i danas poziva istim riječima koje je izgovorio prije dvije tisuće godina:
„Dođi i slijedi me.“ Možda upravo taj poziv čeka vaš odgovor.
Crkva nije mjesto savršenih ljudi, nego mjesto susreta s Kristom.
Crkva bi trebala biti mjesto pomirenja, zajedništva i ljubavi. Nitko od nas nije savršen i svi smo na putu obraćenja. Upravo zato ne smijemo dopustiti da nas svađe, nesporazumi ili tuđe pogreške udalje od Boga.
Isus nas uči opraštati, miriti se i ljubiti jedni druge. Ako nas je netko povrijedio, pozvani smo moliti za snagu da oprostimo i krenemo naprijed.
Crkva nije mjesto gdje dolazimo promatrati druge ljude, brojati tko je došao na misu ili procjenjivati tko je bolji, a tko lošiji. Crkva je mjesto gdje susrećemo Krista.
Nije važno koliko je ljudi u crkvi niti tko sjedi pokraj nas. Važno je otvoriti svoje srce Bogu i dopustiti mu da nas mijenja. Kada svoj pogled usmjerimo na Isusa Krista, tada ćemo lakše prihvatiti i tuđe slabosti, ali i prepoznati vlastitu potrebu za obraćenjem.
Zato ne gledajmo prvenstveno ljude, nego Krista. On je razlog zbog kojeg dolazimo u crkvu, On nas poziva na vjeru, oproštenje i novi život. Samo slijedeći Njega možemo pronaći pravi mir, radost i smisao koji svijet ne može dati.
