Kada kršćanin pogleda prema križu, pred njim nije samo prizor Kristove patnje nego najveći znak ljubavi koja se darovala do kraja. Isus nije ostao udaljen od ljudske boli i grijeha. Prihvatio je križ i prolio svoju Krv kako bi čovjeku otvorio put pomirenja s Bogom i novoga života.
Krv Kristova zato u kršćanskoj vjeri nije nekakav magijski znak niti formula kojom možemo upravljati Bogom. Ona nas vraća u samo središte Evanđelja Kristovu žrtvu, otkupljenje i savez koji nam je darovan njegovom smrću i uskrsnućem.
Kada molimo zazivajući Krv Kristovu, svoje strahove, grijehe, obitelj i cijeli život povjeravamo Isusu. To je molitva pouzdanja u Onoga koji nas je ljubio do kraja.
Krv Kristova govori o ljubavi koja se darovala do kraja
Na Posljednjoj večeri Isus uzima kalež i svojim učenicima govori o svojoj krvi Saveza koja se prolijeva za mnoge na otpuštenje grijeha. Ono što će se dogoditi na Kalvariji nije besmislen poraz. Krist svjesno daruje svoj život za spasenje čovjeka.
Zato križ mijenja način na koji gledamo Boga. Pred nama nije Bog koji ostaje ravnodušan prema čovjekovoj patnji, nego Krist koji ulazi u nju i nosi je na svojim ramenima.
Njegova prolivena Krv govori: vrijedan si ljubavi za koju se Krist potpuno darovao.
Poslanica Hebrejima također govori o Kristu koji je vlastitom krvlju ostvario otkupljenje. Kršćanska nada zato nije u našoj savršenosti, nego u onome što je Krist učinio za nas.
Ali Kristova žrtva istodobno nas poziva na odgovor. Ne možemo promatrati križ i nastaviti živjeti kao da nam Bog ništa nije darovao. Križ nas poziva na obraćenje, oprost, pomirenje i novi život.
Kada te obuzme strah, pogledaj prema križu
Mnogi se u teškim trenucima pitaju kako moliti za sebe i svoju obitelj. Ponekad nisu potrebne velike riječi. Dovoljno je stati pred Gospodina i iskreno mu predati ono što nosimo.
Možemo mu povjeriti svoju djecu, roditelje, supružnika, dom, posao, bolesti, strahove i budućnost. No prava kršćanska zaštita uvijek je povezana sa životom uz Krista molitvom, sakramentima, obraćenjem, opraštanjem i pouzdanjem u Boga.
Zazivati Krv Kristovu znači vratiti se križu i reći: „Isuse, pripadam Tebi. U Tvoje ruke predajem svoj život.“
Kada nas savjest opterećuje zbog grijeha, križ nas ne poziva da pobjegnemo od Boga. Upravo suprotno – poziva nas da mu se vratimo, pokajemo i prihvatimo njegovo milosrđe.
Kada nas budućnost plaši, križ nas podsjeća da posljednju riječ nema strah.
Posljednju riječ ima Krist.
Prihvaćanje ustrajnosti dok razapinjemo tijelo
Vjerom ustrajemo jer umiranje sebi nije iskustvo koje se događa od jednog dana. To je svakodnevni, a ponekad i trenutni izbor žrtvovanja naših potreba, želja i čežnji u korist Krista. Umiranje sebi zahtijeva vrijeme, posebno u područjima gdje smo prethodno bili uvjetovani da se ponašamo suprotno Božjoj volji. Baš kao što je Isus trpio bol dok je visio na križu, umiranje sebi može biti žrtveno i bolno.
I dalje ćemo se suočavati s iskušenjima i možda ćemo im se morati dugo odupirati. Ali kako se dosljedno predajemo Bogu u područjima u kojima smo kušeni, pritisak se smanjuje sve dok ne postanemo mrtvi i ne reagiramo. Slično kao što mrtvac ne reagira ni na kakve podražaje.
I, dok postižemo pobjedu u jednom području, Gospodin nam može otkriti drugi obrazac razmišljanja ili stav koji Mu trebamo predati.
Ako otkrijemo da griješimo, to nam uzrokuje veliku nelagodu u duši jer grijeh više nema vlast nad nama. Budući da smo „razapeti s Kristom“, poistovjećujemo se s Kristovom smrću na križu na takav način da to duboko utječe na naše živote.
Molitva Krvi Kristovoj
Gospodine Isuse Kriste, pred Tvoj križ danas donosim svoj život i sve što nosim u srcu. Hvala Ti za ljubav kojom si se potpuno predao za naše spasenje.
Po svojoj svetoj Krvi očisti moje srce od grijeha, učvrsti me u vjeri i vodi me putem obraćenja. Daruj mi snagu da oprostim, hrabrost da činim dobro i mir kada me obuzmu strah i neizvjesnost.
Tebi povjeravam svoju obitelj, svoj dom i sve ljude koje volim. Čuvaj nas u svojoj milosti i ne dopusti da se udaljimo od Tebe.
Kada padnemo, podigni nas. Kada izgubimo nadu, podsjeti nas na svoj križ. Kada ne znamo kojim putem krenuti, budi naše svjetlo.
Isuse, neka nas Tvoja ljubav mijenja i vodi prema vječnom životu. U Tebe se uzdamo i Tebi pripadamo.
