Pravi mir ne dolazi kad se sve oko nas smiri, nego kad se mi smirimo u Bogu.
Tek kad se predamo Njegovoj volji, srce pronalazi tišinu koju svijet ne može dati.
U današnjem užurbanom svijetu tražimo mir na svim stranama — u ljudima, okolnostima, putovanjima, novcu, uspjehu. Ipak, često nas ni to ne ispunjava. Srce ostaje nemirno. Zašto?
Zato što mir ne dolazi izvana, nego iznutra — iz odnosa s Bogom.
Kad sve kontroliramo, planiramo i bojimo se budućnosti, zapravo govorimo: “Bože, ja ću sam.”
A istinski mir počinje kad kažemo: “Bože, evo me, Tvoja volja neka bude.”
Bog ne traži da shvatimo sve. Traži da Mu vjerujemo.
Ne moramo imati odgovore, samo povjerenje.
Molitva, tišina i predanje nisu bijeg od stvarnosti, već ulazak u dublju stvarnost — onu u kojoj Bog djeluje i kad mi šutimo.
Kada srce klekne pred Bogom, tada ono ustaje u miru.
Tada se oluje stišavaju, ne zato što su nestale, već zato što znamo da On upravlja brodom.