Dok čitam ove poticajne riječi molim da imam vjeru poput Petrove na koju su se kao na stijenu oslanjali prvi kršćani.
Gledam Isusa i tražim riječi kojima bih odgovorio na njegovo pitanje tko je on za mene i što mi znači, a u isto vrijeme otvaram srce za Božju objavu.
XII. tjedan kroz godinu
Četvrtak, 29. 06. 2023.
SV. PETAR I PAVAO, apostoli Svetkovina
ČITANJA: Dj 12,1-11; Ps 34,2-9; 2 Tim 4,6-8.17-18; Mt 16,13-19
IMENDANI: Petar, Pavao, Paula, Krešimir, Krešo
Prvo čitanje: Dj 12, 1-11
Sad uistinu znam da me Gospodin izbavio iz Herodove ruke.
Čitanje Djela apostolskih
U one dane: Uze Herod zlostavljati neke od Crkve. Mačem pogubi Jakova, brata Ivanova. Kad vidje da je to drago Židovima, uhvati i Petra (bijahu upravo Dani beskvasnih kruhova). Uhiti ga, baci u tamnicu i dade da ga čuvaju četiri četverostraže vojničke, nakan izvesti ga nakon Pashe pred narod. Petra su dakle čuvali u tamnici, a Crkva se svesrdno moljaše Bogu za njega. One noći kad ga je Herod kanio privesti, spavao je Petar između dva vojnika, okovan dvojim verigama, a stražari pred vratima čuvahu stražu. Kad eto: pojavi se anđeo Gospodnji te svjetlost obasja ćeliju. Anđeo udari Petra u rebra, probudi ga i reče: »Ustaj brzo!« I spadoše mu verige s ruku. Anđeo mu reče: »Opaši se i priveži obuću!« On učini tako. Onda će mu anđeo: »Zaogrni se i hajde za mnom!« Petar izađe, pođe za njim, a nije znao da je zbilja što se događa po anđelu: činilo mu se da gleda viđenje. Prošavši prvu stražu, i drugu, dođoše do željeznih vrata koja vode u grad. Ona im se sama otvore te oni izađu, prođu jednu ulicu, a onda anđeo odjednom odstupi od njega. Petar pak, došavši k sebi, reče: »Sad uistinu znam da je Gospodin poslao anđela svoga i izbavio me iz Herodove ruke i od svega što je očekivao židovski narod.« Riječ Gospodnja.
Križni put: Isusove riječi koje je primila sveta Faustin 7. ožujka 2026. 06:24 Križni put jedna je od najdubljih pobožnosti u kršćanskoj tradiciji. Kroz četrnaest postaja vjernici razmatraju posljednje trenutke života Isusa Krista,…
Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba, njegova će mi hvala biti svagda na ustima! Nek se Gospodinom duša moja hvali, nek čuju ponizni i nek se raduju!
Veličajte sa mnom Gospodina, uzvisujmo ime njegovo zajedno! Tražio sam Gospodina i on me usliša, izbavi me od straha svakoga.
U njega gledajte i razveselite se da se ne postide lica vaša. Eto, jadnik vapi, i Gospodin ga čuje, izbavlja ga iz svih tjeskoba.
Anđeo Gospodnji tabor podiže oko njegovih štovalaca da ih spasi. Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin: blago čovjeku koji se njemu utječe!
Drugo čitanje: 2 Tim 4, 6-8.17-18
Čeka me vijenac pravednosti.
Čitanje Druge poslanice svetoga Pavla apostola Timoteju
Predragi! Ja se već prinosim za žrtvu ljevanicu, prispjelo je vrijeme moga odlaska. Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti kojim će mi u onaj Dan uzvratiti Gospodin, pravedni sudac; ne samo meni, nego i svima koji s ljubavlju čekaju njegov pojavak. Gospodin je stajao uza me, on me krijepio da se po meni potpuno razglasi Poruka te je čuju svi narodi; i izbavljen sam iz usta lavljih. Izbavit će me Gospodin od svakoga zla djela i spasiti za svoje nebesko kraljevstvo. Njemu slava u vijeke vjekova! Amen! Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Mt 16, 13-19
Ti si Petar-Stijena! Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove i upita učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka.« Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga.« Nato Isus reče njemu: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.« Riječ Gospodnja.
Promišljanje:
Na početcima i izvorima naše vjere ne nalazi se knjiga. Nije to ni Stari ni Novi zavjet, nije ni nejasna objava ni ljudsko traženje, tapkanje za smislom. Na početku imamo pojavu i osobu, djelo i lik Isusa Krista. Od svih utemeljitelja velikih svjetskih religija nitko nije kraće od Isusa djelovao, nitko nije tako nasilno umro kao on, nitko nije mlađi nestao s pozornice kao Isus.
Ni danas nije moguće točno odrediti koliko je mjeseci ili godina djelovao. Sinoptici o tome ništa ne govore, a ni Ivanovo Evanđelje. Imamo samo djelovanje u Galileji i put kroz Samariju u Jeruzalem gdje je nasilno (s)maknut. Ubijen je kao buntovnik, prevratnik koji uznemiruje i buni narod. U Mateja, Marka i Luke Isus je samo jednom bio u Jeruzalemu, na kraju svoga života, dok Ivan spominje kako je višekratno bio za židovskih blagdana u Jeruzalemu.
Među najdojmljivije prizore u cjelokupnoj Bibliji, a poglavito u Novom zavjetu spadaju prizori poziva. Napose trenutci kad Isus poziva učenike da ga slijede. U tim zgodama vidimo neposrednost i prozračnost Isusove osobe, način na koji čovjeka susreće, spontanost poziva i odziva. Tekstovi su zgusnuti, sažeti, zbijeni tako da nam se čini nevjerojatnim kako se sve ono onako odigralo. Koji magnetizam, koja privlačnost Isusova lik! Čovjek ostavlja sve i slijedi Isusa. I posao, i zanimanje, i obitelj.
S Pavlom bijaše teže, on je morao na dramatičan način biti bačen na zemlju, iz svojih visina, da bi mu nakon tri dana sljepila pale ljuske s očiju i ugledao novim očima novo svjetlo koje je zasjalo u njegovu srcu u trenutku krštenja. To novo svjetlo za njega je ravno onomu prvom danu stvaranja iz Knjige Postanka: “Bog koji je zapovjedio, neka iz tame zasja svjetlo! – jest onaj koji zasja u našim srcima da nas prosvijetli za spoznaju sjaja Božjeg na licu Kristovu” (2 Kor 4,6). Čovjek mora biti nanovo prosvijetljen da bi spoznao što se ljudima skriva i otkriva u Isusu Kristu!
Što se zbilo s Pavlom u tom trenutku? Po naravi radikalac progonio je one koji su ostavili Božje putove i zašli na krivi put (stari hrvatski izraz za “heretik”, „krivovjernik“ jest “zašlac”). Na srcu mu je iskorijeniti tu pogubnu Nazarenčevu sljedbu. Na srcu mu je Božja stvar i Zakon. Do kraja bezuvjetan. Na putu u Damask mora lupiti glavom u zid, biti zaslijepljen da bi shvatio kako je bio na krivu putu. Kako je sam zaluđen, kako je sam Boga hulio progoneći kršćane, kako se stavio protiv Boga progoneći vjeru i vjernike. Bio je slijep, izfanatiziran, a fanatik lako prelazi u terorista.
Evanđeoski prizori su jednostavniji, manje dramatični. Isus jednostavno prolazi, poziva i pojedinci se zapućuju za njim. Idu ustopice. Poziv je poziv na posve određeni životni put i životni stil. Isusov zov stavlja čovjeka na novi kolosijek. Isusov put i sudbina postaju njihov put i sudbina. Na mnogim mjestima govori Isus o putu te što znači slijediti ga te učiniti njegov put svojim vlastitim.
Put je to koji vodi Bogu ali i čovjeku, put je to napuštanja svih uhodanih kategorija, običaja, mišljenja. Još uvijek to učenici ne shvaćaju, ali je u klici već položeno, kao sjeme. Put je to patnje, križa, svakodnevnog umiranja, ali istodobno poziv na veće, novo, na zajedništvo s Isusom Kristom. Učenici hode, kroče tim putem, korak po korak, postupnog pounutrašnjenja. Vremenom im se otvaraju oči, a jednom zauvijek na Duhove.
Taj hod najprije za Isusom, a vremenom i s Isusom daje pečat svemu njihovu biću te tako postaje putom i za sve koji na njihovu riječ vjeruju u Isusa Krista. Izvučeni iz uhodanosti svagdana, uzaludnosti posla koji su obavljali (“Gospodine, svu noć smo lovili, ništa ne ulovismo” – Lk 5,5), s Gospodinom i na njegovu riječ njihov život poprima na punini, smislu, uspješnosti.
Isus je onaj koji od njihova života stvara nešto više, osmišljenije. Odsada je njihov život usmjeren prema drugima, izgubljenim sinovima i kćerima Izraelove kuće te prema svim ljudima svih vremena i prostora koje Bog želi imati u svojoj kući. “Kao što je mene poslao Otac i ja šaljem vas” (Iv 20,21), veli im Uskrsli. Poziv koji je ujedno smjerokaz i putokaz u život.
I naša je molba i želja da svatko od nas doživi i iskusi Isusa kao prvi učenici. Da ga na onakav način (su)sretnemo. Da nam pruži neki vidljivi znak kojim nas poziva, glas, riječ, koja pruža utjehu, nadu na nerazvidnu životnom putu. On je prisutan po svome Duhu u Crkvi i moguće ga je i danas susresti. To je radosna poruka o kojoj neumorno svjedoči Pavao u svojim spisima, na svojim misionarskim putovanjima.
Pismo je nemoguće čitati poput napeta romana ili priručnika za sretan život, već ga treba čitati s maksimalnim uživljavanjem, razmatranjem, odvagivanjem u vlastitu srcu te traženjem i pitanjem što nam koja riječ ili događaj govori i znači. Gospodin i danas poziva, tebe, mene, nas sve, da budemo svjedoci, misionari, apostoli, tj. odaslanici, poslanici.
Kao što su nakon Isusove smrti apostoli imali vlast predstavljati Ga, poučavati onako kako ih je On poučavao i biti instrumenti u pomaganju ljudima da postanu dionici kraljevstva Božjega, danas su svi iskreni vjernici pozvani da čine isto djelo.
Čitanja prenosimo sa stranice Hrvatskog instituta za liturgijski pastoralhilp.hr.
