Možemo li biti spremni za probuđenje ako vjerujemo da je svaka nada nestala, da smo griješili naš dan milosti i da nije ostalo ništa osim osude? Ne možemo imati vjere u probuđenje dok se ne uvjerimo da Bog još uvijek želi izliti svog Duha na nas.
Ljudi se pitaju: “Zašto Americi nije suđeno? Zašto Isus još nije došao?” To je zato što je još velika žetva pred nama i Bog je “. . . ne žele da tko propadne, nego da svi dođu do obraćenja” (2. Petrova 3:9, NKJV) ?
Vidimo veliko Gospodinovo milosrđe u Izaiji gdje je Bog uputio proroka da kaže Judi: “Gdje je potvrda o razvodu tvoje majke koju sam otpustio? Ili koji je to moj vjerovnik kome sam te prodao? Za svoja zlodjela prodali ste se, za svoje prijestupe vaša je majka otjerana. Zašto, kad sam došao, nije bilo čovjeka? Zašto se nitko nije javio kad sam zvao? Je li moja ruka uopće skraćena da ne može otkupiti? Ili nemam snage da to izbavim?” (Izaija 50,1-2).
Bog se već bio okrenuo od Izraela dajući im “. . . potvrdu o rastavi braka” (Jeremija 3,8). Njegova pozornost sada je bila na Judi, narodu koji ga je prevario i otišao. Bog je ipak pružao ruku; otišao je u Judu vidjeti potvrdu o razvodu (vidi Izaija 50:1). Govorio je: “Pokaži mi svoje papire za razvod! Dokaži da sam te ikada ostavio. Otišla si od mene. Nisam učinio ništa što bi te ožalostilo ili povrijedilo. Volio sam te cijelo vrijeme.”
To je ono što vidim da Bog radi s nama. On kaže: “Pokaži mi da sam otišao od tebe. Još nisam uklonio svog Duha Svetoga. Naprotiv, još uvijek radim u svim nacijama, još uvijek vam se udvaram, zovem i dolazim k vama!”
Gospodin ovo govori za propovjedaonicama diljem Amerike i doista diljem svijeta. On to govori kroz pobožne muškarce i žene koji troše dragocjeno vrijeme tražeći ga. On nas poziva natrag na pokajanje, natrag u svoje srce. Moramo shvatiti da još ima vremena, još ima nade i da dok mi molimo, Duh djeluje na svim razinama društva, poziva i mami ljude k sebi.
Autor: David Wilkerson

