Tko ljubi Krista, svaki dan uzima svoj križ
„Tko hoće za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka svaki dan uzme svoj križ i neka me slijedi“ (Lk 9,23).
Bez patnje i žrtve nećemo biti učenici Isusa Krista. Isus je mnogo trpio i mnogo ljubio. Prava prava ljubav dolazi iz žrtve, što se više žrtvujemo za druge, to ih više volimo. Prava i istinska prava ljubav mora boljeti. Ne možemo izbjeći nikakvu patnju jer je patnja dio našeg života. Kristov križ je put požrtvovne ljubavi koji vodi u kraljevstvo Božje. Isus je rekao: ” I tko ide za mnom i ne nosi svoga križa, ne može biti moj učenik ” (Lk 14,27) I kako kaže apostol Pavao: ” Oni koji su Krista Isusa, razapeli su tijelo sa strastima i željama ” (Gal. 5 ,24).
Trebamo se pročistiti kroz patnju i osloboditi se svega što se protivi Isusu. Neprestano se moramo boriti za čisto srce i izbjegavati tjelesna djela, koja apostol Pavao spominje u Poslanici Galaćanima: ” blud, nečistoća, požuda, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađe, ljubomora, gnjev, zavođenja, razdori , podjele, zavist, pijanstvo, terevenke i slicno njima. Ovo vam unaprijed kažem, kao što već rekoh, da oni koji tako čine neće dospjeti u kraljevstvo Božje ” (Gal 5,19-21).
Naše prijateljstvo s Isusom može rasti ako postanemo prijatelji s Kristovim križem. Uzmimo na sebe svoj svakodnevni križ, svoje boli, patnje i sve ono što nam stvara nelagodu. Imamo samo takav križ kakav možemo podnijeti.
Isusov oblik znojio se krvlju
Kad je Isus molio na Maslinskoj gori, krvavo se znojio (Lk 22,39-46), jer je znao da ga čeka Križni put na kojem će nositi težak križ. Kad je Pilat predao Isusa na bičevanje i razapinjanje, vojnici su mu prije toga ispleli krunu od trnja, udarali ga trskom po glavi i pljuvali po njemu (Mk 15,16-19). Krv je tekla niz Isusovo lice od trnove krune.
Isus je pretrpio toliku bol na glavi i licu,
koja je lice milosrđa i ljubavi.
Nije prepoznavala ljudsku zlobu zaslijepljenu mržnjom
u Isusu obličju Sina Božjega i našega spasitelja.
Isusove su ruke bile nasilno pribijene na križ
Kad su pismoznanci i farizeji doveli ženu uhvaćenu u preljubu (Ivan 8,1-11), čekali su da vide što će Isus reći i učiniti. On nije uzeo kamenje u ruke i nije kamenovao ženu, iako je On jedini bio bez grijeha i imao je puno pravo na to. Umjesto da osudi ženu, sagnuo se i pisao po zemlji. Blagoslivljao je djecu, čudesno umnožio kruhove (Iv 6,1-13), ozdravio slijepca od rođenja (Iv 9,1-41). Isus je uzeo teški križ u svoje ruke i sam ga nosio (Iv 19,17), Isus je prao noge učenicima (Iv 13,3-15) – to je najveće očitovanje poniznosti i ljubavi. Na posljednjoj večeri razlomio je kruh i dao ga svojim učenicima
(Luka 22,14-20). On ih je sam dao u ovom kruhu. Isuse, ruke su ti bile pune ljubavi kad si činio tolika čudesa i djela milosrđa.
Gospodine, tvoje su ruke pune ljubavi i milosrđa
nikoga nisu povrijedili
bili su čisti i nevini, a opet vezani
kao neki zločinac (Ivan 18:24)
a kasnije nasilno pribijen na križ.
Kakva je to strašna bol morala biti kad su mu debeli čavli probili ruke i noge. Isusove su ruke bile oruđe milosrđa i ljubavi. Možemo s vjerom i ljubavlju staviti ruke u Kristove rane i s apostolom Tomom ispovijedati ” Gospodin moj i Bog moj ” (Iv 20,28).
Isusovo srce probodeno je kopljem na križu
Isus je jako volio ljude i nije nikoga osuđivao, volio je čak i svoje neprijatelje. U Isusovu je srcu gorjela milosrdna ljubav. Ljubav koja je data svim ljudima i ta je ljubav razapeta. Isusovo srce puno ljubavi probodeno je kopljem iz ljubavi prema nama. Dragocjena krv potekla je iz njegova srca za naše spasenje i svojom nas je krvlju oslobodio naših grijeha (Otkrivenje 1,5). Isus je rekao: “ Uzmite jaram moj na sebe i učite od mene jer sam krotka i ponizna srca; i naći ćeš spokoj duši svojoj ” (Mt 11,29).
U Isusovu srcu nalazimo mir i radost za svoje duše
jer samo Isus može utažiti našu duhovnu žeđ.
Srce Isusovo, goruće ognjište ljubavi
zapali vatru svoje ljubavi u nama
i ljubimo sve ljude.
Isusove su noge silom pribijene na križ
„ I obilazio je Isus Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu “ (Mt 4,23). Gdje god je Isus išao, činio je dobro, donoseći ljudima mir i oprost. Isus je milosrdan do smrti, on je utjelovljena ljubav, može se reći Božja ljubav u ljudskom tijelu. To je ljubav koja šutke preuzima na sebe svu ljudsku zlobu i daje se razapeti iz ljubavi prema nama. „ Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje “ (Ivan 15,13). U tišini i u velikoj boli Isus je nosio teški križ ” vode ga kao ovcu na klanje ” (Dj 8,32).
Isusove noge vodila je ljubav
ljudima da im služe
a ova mubarek stopala silom su pribijena na križ.
Raspeti Isuse, nudim ti svoje noge i ruke
tako da mogu služiti i donositi drugima
tvoje beskrajno milosrđe.

