Zahvalnost je temelj vjere. Tko ne zna zahvaliti, lako zaboravi tko mu je pomogao.

Zahvalnost je temelj vjere. Tko ne zna zahvaliti, lako zaboravi tko mu je pomogao

Koliko puta si prošao kroz životne oluje i ipak stigao na sigurno? Koliko puta si bio spašen iz teškoće, dobio snagu kada si bio slab, nadu kad ti je sve izgledalo izgubljeno? I koliko puta si se zaustavio  samo da zahvališ Gospodinu?

Isus je jednom ozdravio deset gubavaca. Samo jedan se vratio da mu zahvali. A Isus tada postavlja pitanje koje i danas odjekuje: „Zar se nisu očistila desetorica? Gdje su ostala devetorica?“ (Lk 17,17)

Gospodin ne traži tvoju zahvalnost jer mu ona treba. On ju traži jer zna da je zahvalno srce srce koje vidi. Srce koje priznaje da nije samo, srce koje zna odakle dolazi pomoć.

Zahvalnost mijenja čovjeka.

Bez zahvalnosti, lako se uzoholimo. Mislimo da smo sami zaslužni za sve. Ali kad zahvalimo, priznajemo  Bože, Ti si bio uz mene. Ti si vodio. Ti si podigao.

Ako ne znaš zahvaliti, počet ćeš zaboravljati.
Zaboravit ćeš da je Bog bio tamo kad su svi otišli. Počet ćeš misliti da ti ne treba molitva, ni sakramenti, ni zajedništvo s Crkvom. A duša bez zahvalnosti postaje suha, izgubljena, zatvorena.

Zato  ne prođi mimo Gospodina, a da ne zahvališ.
Jer ako ne staneš sada i ne zahvališ za ono što imaš, jednog dana možeš požaliti… Ne zato što Bog kažnjava, već zato što ćeš shvatiti da si prošao pokraj ljubavi – i nisi je prepoznao.

Za što danas trebaš zahvaliti?

Možda za zdravlje, obitelj, vjeru, svaki udah. A najviše  za Isusovu žrtvu na križu. On ti je dao sve. Ne prođi pored križa bez riječi: “Hvala Ti, Isuse.”