“Vi ste svjedoci, a i Bog, kako smo se pobožno, pravedno i besprijekorno ponašali među vama koji vjerujete” (1. Solunjanima 2:10, NKJV).
Ovo je moćna izjava. Zazovi Boga za svjedoka svoje svetosti! Pa ipak, ne trepnuvši, Pavao se hvalio vjernicima u Solunu: “Moji suradnici i ja živjeli smo besprijekorno pred vama i pred Bogom. Naše ponašanje je bilo pravedno i čisto. Bog je svjedok našeg svetog ponašanja, a i vi ste svjedoci. Vidjeli ste da hodimo sveto i besprijekorno pred Bogom i ljudima.”
Pavao je bio učinkovit propovjednik i znao je tajnu pokretanja ljudi prema Bogu. Mogao je hrabro stati pred svaku živu dušu i posvjedočiti: „Živim svakodnevno pod pogledom svetoga Boga. Uvijek hodam kao da su njegove svete oči uprte u mene, a svi ste vi svjedoci mog besprijekornog života!”
Apostol je žarko želio da svaki vjernik ima tu istu moć. Molio se dan i noć da sva Božja djeca žive svoje živote sveto i neokaljano pred Bogom. “Da bi utvrdio srca vaša besprijekorna u svetosti pred našim Bogom i Ocem o dolasku Gospodina našega Isusa Krista sa svim svetima njegovim” (1. Solunjanima 3,13).
Bogati mladi vladar koji je došao Isusu bio je dobar od svoje mladosti i ta mu je dobrota priskrbila Isusovu ljubav i poštovanje (vidi Matej 19:16-20). Ipak, nešto je nedostajalo, a ta jedna stvar čini razliku. Prijatelju, ako nemaš tu istu svrhu koja potiče sve što govoriš i činiš, nikada ne možeš biti besprijekoran pred Bogom i ljudima, “Da se ime Gospodina našega Isusa Krista proslavi u vama” (2. Solunjanima 1,12) . Sama nam dobrota neće dati vječni život niti privući druge Kristu. Moramo imati Duha Svetoga koji djeluje u nama i kroz nas, usmjeravajući svu slavu Bogu!
To je ono što je Pavla motiviralo da živi besprijekoran život: bio je ljubomoran na slavu i ime Isusovo! Znao je da se sve mora graditi na tim temeljima jer je sva ljudska dobrota kao prljave krpe. Ono što razlikuje besprijekoran hod je sveobuhvatna želja da se časti ime Isusovo pred svim ljudima.
