Postoje svjedočanstva koja ostavljaju dubok trag u srcima ljudi jer otvaraju pitanja o životu, smrti, vjeri i vječnosti.
O svom susretu s Kristom posvjedočio je tek 2022. godine jer se dugo nije osjećao spremnim govoriti, ispričao je Dalibor u emisiji „Zašto vjerujem“ prenosi HKM.
Jedno od takvih svjedočanstava podijelio je Dalibor Jozić, Hrvat koji tvrdi da je tijekom 22 minute kliničke smrti doživio iskustvo koje mu je potpuno promijenilo život.
Godinama je šutio o onome što je proživio. Bojao se nerazumijevanja, osuda i pogrešnih tumačenja.
Tek nakon gotovo dva desetljeća odlučio je javno progovoriti o događaju koji ga je, kako kaže, približio Bogu i dao mu potpuno novu perspektivu života.
Gotovo dva desetljeća šutnje
Danas se Dalibor bavi građevinskim poslom, a nekada je radio kao konobar. Odrastao je u Sarajevu, radio u Njemačkoj i Austriji, a suprugu je upoznao u Hercegovini. O svom iskustvu dugo nije želio govoriti.
Priznaje da nije bio spreman za pozornost koju takva svjedočanstva privlače.
„Ljudi te ne razumiju i propitkuju, sumnjaju da se na taj način želiš okoristiti. Svaka slava je veliki križ. Za to moraš biti spreman i dostojan. Tad se nisam osjećao spremnim“, ispričao je.
Odluku da javno progovori donio je nakon jednog krštenja na kojem je snažno osjetio poticaj Duha Svetoga. Nakon toga počeo je svjedočiti u zajednicama, župama i medijima diljem regije.
Susret koji mu je promijenio život
Dalibor ovako opisuje trenutke za koje tvrdi da ih je doživio tijekom kliničke smrti:
„Našao sam se u neomeđenom prostoru, u bjelini. Nisam mogao vjerovati gdje se nalazim i na čemu stojim. U daljini sam ugledao obris osobe koja mi se približava. Znao sam da je to Isus.“
Prisjeća se da je u sebi imao samo jednu želju zagrliti Isusa.
„Htio sam potrčati prema Njemu, ali nisam mogao. Samo sam ga želio zagrliti. Kad je došao ispred mene, slomio sam se i pao na koljena. On je položio ruku na moje desno rame i rekao: ‘Ustani, brate.’“
Te dvije riječi ostale su mu duboko urezane u srce. „Ustani, brate.“ „Ustao sam i zagrlili smo se“, svjedoči Dalibor.
Dugo se pitao zašto mu je Isus rekao upravo riječ „brate“. Kasnije je u tome prepoznao duboku poruku o Božjoj blizini i ljubavi prema svakom čovjeku.
Suočenje s vlastitim životom
Tijekom tog iskustva, kaže, jasno je vidio svoj život i svoje grijehe.
Prisjećao se sitnih laži, pogrešaka, nepravdi i trenutaka kada nije živio onako kako Bog želi. To ga je dovelo do spoznaje koliko je čovjeku potrebno Božje milosrđe.
„Sasvim sam siguran da se u Nebo dolazi samo Božjom presvetom voljom i milosrđem“, rekao je.
Dodao je kako ga je upravo ta spoznaja potaknula na dublji život vjere i iskreno obraćenje. Pogled na ljude očima ljubavi
Nakon što se probudio, kaže da je nekoliko dana svijet promatrao potpuno drugačije.
Ljudi su mu izgledali ljepši, priroda življa, a svaki čovjek dragocjen.
„Ljude sam vidio onakvima kakvima ih Gospodin vidi – kao svoju ljubljenu djecu.“
To iskustvo ostavilo je dubok trag na njegovu svakodnevicu i naučilo ga da ne sudi drugima, nego da svakoga promatra s ljubavlju i poštovanjem.
Poruka koju danas želi prenijeti
Dalibor danas ističe da je smisao života pronašao u Bogu. „Bog je smisao mog postojanja. Njemu su usmjerene moje misli i znam da je prisutan u svakom čovjeku.“
Posebno naglašava važnost molitve, euharistije i vremena provedenog pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.
„Možeš moliti od jutra do sutra i znati Sveto pismo napamet, ali ako nema ljubavi prema čovjeku, sve je uzaludno“, poručuje.
Njegovo svjedočanstvo mnoge potiče na razmišljanje o vlastitom životu, prolaznosti ovoga svijeta i važnosti odnosa s Bogom.
Cijeli razgovor s Daliborom poslušajte u arhivi Hrvatskog katoličkog radija.

