Blagoslov je opća riječ koja se koristi za zazivanje Božje milosti na pojedinca ili predmet. To nije sakrament u Crkvi.
Biblija govori o blagoslovima u različitim situacijama, najčešće kada pojedinac daje hvalu i slavu Bogu.
Katolička enciklopedija objašnjava ovu opću definiciju blagoslova, “Poprimio je smisao koji je sinonim za pohvalu; tako psalmist, ‘Blagoslivljat ću Gospodina u svako doba, njegova će hvala uvijek biti u mojim ustima.’” piše portal: aleteia.org
Stoga je blagoslov, kako to Katekizam opisuje, pokret molitve:
Blagoslov izražava osnovni pokret kršćanske molitve: to je susret između Boga i čovjeka. U blagoslovu su Božji dar i čovjekovo prihvaćanje ujedinjeni u međusobnom dijalogu. Blagoslovna molitva čovjekov je odgovor na Božje darove: budući da Bog blagoslivlja, ljudsko srce može zauzvrat blagoslivljati Onoga koji je izvor svakoga blagoslova. (2626)
Drugi aspekt “blagoslova” je molitva da se Božje milosti daju drugom pojedincu.
[Blagoslov] se koristi za izražavanje želje ili želje da sva dobra sreća, posebno duhovne ili nadnaravne vrste, može ići s osobom ili stvari, kao kad David kaže: “Blagoslovljen da si, i bit će ti dobro” (Ps. cxxvii, 2).
Crkva blagoslivlja Crkva je slijedila ove biblijske stope na razne načine, dajući blagoslove u mnogim različitim okolnostima.
Jedna stvar koju treba imati na umu, prema Katoličkoj enciklopediji, je da, “Blagoslovi nisu sakramenti … Oni su sakramentali.”
Zapravo, Katekizam objašnjava da je blagoslov primarni među sakramentima:
1671 Među sakramentima blagoslovi (osoba, jela, predmeta i mjesta) su na prvom mjestu. Svaki blagoslov hvali Boga i moli za njegove darove. U Kristu, kršćane je Bog Otac blagoslovio “svakim duhovnim blagoslovom”. Zato Crkva dijeli blagoslove zazivanjem imena Isusova, obično dok čini sveti znak Kristova križa.
1672 Određeni blagoslovi imaju trajnu važnost jer posvećuju osobe Bogu ili rezerviraju predmete i mjesta za liturgijsku upotrebu. Među blagoslovima koji su namijenjeni osobama – ne brkati ih sa sakramentalnim ređenjem – jesu blagoslov opata ili opatice samostana, posvećenje djevica i udovica, obred redovničkih zavjeta i blagoslov određenih službi Crkve. (čitači, akoliti, katehete i dr.). Kao primjeri blagoslova predmeta mogu se navesti posveta ili blagoslov crkve ili oltara, blagoslov svetih ulja, posuđa i ruha, zvona itd.
Blagoslov se često daje uz škropljenje svetom vodom. Uobičajeno vrijeme za primanje blagoslova vjernika je na samom kraju mise, kada svećenik čini znak križa nad vjernicima.
