U najtišem dijelu godine Bog poziva čovjeka da ustane, otvori srce i dopusti svjetlu da preobrazi tamu duše
Advent je vrijeme u kojem Bog dotiče čovjekovu nutrinu na poseban način. Jutarnje mise zornice — nisu samo tradicija, nego trenutci u kojima se u tišini prije svitanja događa pravi susret sa svjetlom. One bude srce, donose utjehu i vraćaju nadu onima koji nose teret života.
Zašto su zornice poseban Božji dodir?
U vrijeme Došašća mnogi osjećaju neobjašnjivu privlačnost prema zornicama. Rano jutro, tišina i molitva stvaraju ozračje u kojem se čovjek lakše otvara Bogu.
Neki vjernici jedva čekaju taj trenutak jer osjećaju kako im zornica daje snagu za cijeli dan. Drugi se bore s ranijim ustajanjem, ali u dubini znaju da im duša žudi za tim susretom.
Duhovna borba između noći i dana
Svi živimo u ritmu svjetla i tame. Dan nam donosi jasnoću, aktivnosti i sigurnost, dok noć često simbolizira strah, nemir i osamljenost.
No osim fizičke noći, postoji i noć unutar čovjekove duše tamni periodi tuge, depresije, povrijeđenosti i beznađa.
U takvim trenucima čovjek se pita ima li kraj tim borbama, hoće li jutro ikada svanuti.
Kada tama pritisne srce
Mnogo je ljudi koji mjesecima nose teret misli, strepnji ili tuge.
Neki se bore s tolikom samoćom da im se čini da se nikad neće oporaviti. Drugi nose strah od bolesti, gubitaka, neizvjesnosti ili osjećaj krivnje koji ih progoni.
Sve to su “noći duše” koje čovjeka iscrpljuju i oduzimaju mu snagu živjeti.
Zornice kao navještaj jutra i oslobođenja
Zornice nas podsjećaju na činjenicu da svaka tama ima svoj kraj.
Kao što stražar iščekuje prvu zraku svjetla, tako i čovjek koji pati čezne da se pojavi dan njegova oslobođenja.
U staroj Crkvi vjernici su se okupljali noću da bi molili i slavili Boga, čekajući trenutak kad će zajedno izići na svjetlo dana.
To je bila slika duhovne pobjede: da nakon svake tame dolazi svjetlo Krista.
Kada se srce otvori svjetlu
Biblija nas uči da je “Sunce pravde” Isus Krist onaj koji obasjava najdublje tame čovjeka.
Zato Crkva u Došašću stalno ponavlja: probudi se, podigni glavu, blizu je tvoje otkupljenje.
Došašće je vrijeme kada Bog posebnim načinom ohrabruje sve slomljene, umorne, povrijeđene i izgubljene.
Poručuje im da njihovoj noći uskoro slijedi zora.
Nada za one koji misle da svjetlo više ne postoji
Mnogi ljudi misle da za njih nema novoga početka.
Ovisnici vjeruju da se nikada neće promijeniti.
Bolest, izdaja, grijeh ili depresija nekima izgledaju kao zid koji se ne može probiti.
No Bog kroz zornice govori: “Tvoja zora dolazi. Ne boj se.”
Praktičan korak: ustani ranije i predaj Bogu svoju noć
U najjednostavnijem činu krije se najveća milost:
ranije ustati, sjesti na rub kreveta i iskreno reći Bogu što te boli.
Bog voli čovjeka posebno u trenucima njegove slabosti.
Kada Mu predaš svoju tugu, strah ili borbu, On daje snagu kakvu čovjek sam nikada ne bi mogao pronaći.
Došašće je poziv na novi početak
Ne očajavaj. Tvoje jutro dolazi.
Božić koji se približava nije samo sjećanje na događaj, nego stvarni susret s Bogom koji svakog čovjeka želi podići. Zornice su znak da Bog i danas ulazi u ljudsku tamu i pretvara je u svjetlo nade, mira i novog života.
Zora sviće
Mnogim ljudima su noći duge. Ovisnici znaju da je njihova noć beznadna, alkoholičari se ne nadaju da njihova noć ima svanuće, napušteni nemaju nade da će biti opet prihvaćeni.
Bolesni zatvorenik ne nada se da će ugledati slobodu. Ovisnik o svojim zločinstvima ne nada se da će opet biti častan čovjek.
Čovjek stisnut grijehom ne vidi više nade. Svima njima žele zornice reći da će zora sigurno stići. Jer »Sunce pravde« dolazi u Isusu iz Nazareta.
Svaki Božić obnavlja tu nadu. Crkva dovikuje čovječanstvu da se nada, Crkva želi pridignuti one koji su slomljena srca, da ožive.
Zora već sviće, dolazi dan i kraj tvojih muka. Ustani danas ranije, sjedni na rub kreveta i zavapi Bogu. Sjeti se da te on voli, to više što si patnik.
Sjeti se da je Bog svemoguć, prihvati svoje muke i predaj ih u njegove ruke.
Doživjet ćeš kako prihvaćena patnja oslobađa od patnje kad je s Isusom. Nemoj očajavati. Dan se bliži”, kazao je Ivančić.