„Počinje izgledati jako poput Božića kamo god pođeš.“ Svi poznajemo taj poznati stih Binga Crosbyja. No, jeste li se ikada zaustavili i zapitali što to zapravo znači da nešto „izgleda kao Božić“?
Je li to sjaj lampica omotanih oko stupova i drveća? Poplava blagdanskih sniženja i popisa za kupnju? Božićne pjesme koje odzvanjaju radijskim postajama? Predah od škole ili posla? Iščekivanje obiteljskih okupljanja i topline doma?
Sve su to lijepe i vrijedne stvari. One prosincu daju posebnu toplinu, boju i sjaj. No, ako je to sve što za nas znači Božić, tada smo se zadovoljili ukrasnim papirom, a propustili sam dar.
Jer pravo srce Božića daleko je dublje, daleko ljepše i daleko snažnije nego što često mislimo. Ono ima moć promijeniti život.
Zašto uopće slavimo božić?
Odgovor je jednostavan i jasan: zbog Isusa.
Sama riječ „Božić“ potječe od izraza Kristova misa (Christ Mass) – bogoslužja kojim se slavi rođenje Isusa Krista. To je vrijeme u kojem se Crkva i vjernici prisjećaju dolaska Mesije, našega Gospodina i Spasitelja, na svijet.
Ta istina je zadivljujuća. No ponekad nas naviknutost udalji od čuđenja. Možda ste tu priču čuli bezbroj puta. Možda je vrtlog priprema, obaveza i planiranja potisnuo ono bitno.
Zato je važno blago, ali jasno ponovno se vratiti onome što Božić čini svetim i iznimnim.
Isus je najveći božji dar čovječanstvu
Zbog grijeha Adama i Eve čovječanstvo je postalo odvojeno od Boga (usp. Rim 5,12). Svaki čovjek rođen nakon njih nosi tu istu slomljenost i grešnost (usp. Rim 3,23).
U svojoj milosti Bog je dao Zakon kako bi pokazao put natrag k Njemu, ali zbog naše grešne naravi nitko ga nije mogao savršeno ispuniti (usp. Rim 3,20; 7,7).
Vezani članci:
Koje se adventske pjesme pjevaju u Došašću? 2. prosinca 2025. 04:02 Adventske pjesme koje bude radost, pripremaju srce i vode nas prema Božiću Advent donosi jedno od najljepših razdoblja u godini …
Zakon nije donio spasenje, nego je razotkrio našu duboku potrebu za njim i pokazao koliko smo nemoćni bez Boga (usp. Gal 3,10; 3,24; 2,16).
No Bog nije odustao od čovjeka.
Poslao je svoga jedinorođenog Sina Isusa Krista (usp. Iv 3,16). Ono za čim je ljudsko srce čeznulo, a nikada nije moglo zaslužiti pomirenje s Bogom darovano nam je u Isusu.
Bog je dao samoga sebe. Riječ je postala tijelom (usp. Iv 1,1–2; 1,14).
Nije čekao da se mi uzdignemo k Njemu, nego je ponizno sišao k nama: rođen u skromnim jaslama, živio među zaboravljenima, tražio izgubljene i na kraju dao svoj život na križu (usp. Fil 2,6–8; Rim 5,8; Lk 2,7; 19,10).
Po Isusu se sve mjenja
Isus je Svjetlo koje je ušlo u našu tamu i tama ga nije mogla nadvladati (usp. Iv 1,5). Gdje smo nekada bili izgubljeni, sada smo pronađeni (usp. Lk 15,32).
Gdje smo bili neprijatelji, sada smo ljubljena djeca (usp. Rim 5,10). Gdje smo bili mrtvi u grijehu, sada imamo život i spasenje (usp. Ef 2,1–5; Rim 6,23).
A jedino što Bog traži od nas jest da taj dragocjeni dar prihvatimo vjerom (usp. Ef 2,8–9).
Dragi čitatelji, dok ulazite u božićno vrijeme dok umatate darove, planirate obroke, palite lampice i uživate u blagdanskom ozračju čvrsto držite ovu istinu: bez Isusa nema Božića.
Božić je slavlje Isusa Boga s nama (usp. Mt 1,23). To je podsjetnik da je Bog ljubavi ušao u naš svijet kako bismo mi mogli ući u odnos s Njim.
„Raduj se, svijete Gospodin je došao!“ Neka ta poruka ne ostane samo pjesma, nego stvarnost koja ispunjava vaše srce ovoga Božića.
