Uoči svetkovine Bogojavljenja u većini katoličkih crkava obavlja se blagoslov vode koju vjernici potom nose u svoje domove. Ipak, često se događa da ta voda godinama stoji po policama, neiskorištena i zaboravljena.
Razlog tomu najčešće nije nemar, nego neznanje mnogi vjernici ne znaju čemu blagoslovljena voda zapravo služi i kakvu duhovnu snagu Crkva pripisuje ovom sakramentalu.
Crkvena predaja i svjedočanstva svetaca jasno govore: blagoslovljena voda nije puki simbol, nego vidljivi znak molitve Crkve koji, ako se koristi s vjerom, otvara čovjeka djelovanju Božje milosti.
Blagoslovljena voda i posvećenje duše
Najvažnije djelovanje blagoslovljene vode odnosi se na nutarnji život vjernika. Sveti Toma Akvinski uči da se laki grijesi mogu otpustiti na tri načina: po sakramentima, po djelima kajanja i po blagoslovinama. Među blagoslovine spada i škropljenje ili križanje blagoslovljenom vodom.
U tom smislu, blagoslovljena voda djeluje kao pomoć duši na putu posvećenja. Njezina snaga ne dolazi iz same materije, nego iz molitve Crkve i vjere onoga koji se njome služi. Zato ona nije tek uspomena na obred, nego stvarni duhovni alat.
Pomoć dušama u Čistilištu i oprosti
Iako sakrament ispovijedi briše grijeh i vječnu kaznu, Crkva uči da često ostaje vremenita kazna koju je potrebno okajati. Blagoslovljena voda pomaže u ublažavanju tih kazni, kako za žive, tako i za pokojne.
Zbog toga je njezina uporaba snažno povezana s molitvom za duše u Čistilištu. Na sprovodima i pri obilasku grobova vjernici škrope blagoslovljenom vodom kao znak molitve i nade u Božje milosrđe.
Papa Pio IX. još je 1866. godine dodijelio oproste onima koji se skrušena srca prekriže blagoslovljenom vodom zazivajući Presveto Trojstvo, uz mogućnost da se ti oprosti namijene i pokojnicima.
Zaštita od zla i duhovne borbe
Crkva posebno naglašava snagu blagoslovljene vode u borbi protiv napasti i zlih duhovnih utjecaja. Sveta Terezija Avilska svjedoči da ništa ne odbija zloga duha tako snažno kao blagoslovljena voda, što je više puta osobno iskusila.
Sveto pismo također upozorava na stvarnost duhovne borbe. Sveti Pavao govori o zlom utjecaju koji djeluje u svijetu, zbog čega Crkva u blagoslovima zaziva Božju zaštitu od vidljivih i nevidljivih zala. Blagoslovljena voda tako postaje znak povjerenja u Božju snagu i pomoć u trenucima kušnje.
Svjedočanstva ozdravljenja i obraćenja
Crkvena povijest obiluje svjedočanstvima povezanima s uporabom blagoslovljene vode. U životopisima svetaca spominju se ozdravljenja teških bolesnika, oslobođenja od patnje i duboka obraćenja u posljednjim trenucima života.
Zapisi govore o bolesnom djetetu koje je ozdravilo nakon molitve i škropljenja blagoslovljenom vodom, o gubavcu koji je izliječen zazivajući ime Isusovo, ali i o umirućima koji su, po tom sakramentalu, doživjeli nutarnji preobražaj i pomirenje s Bogom.
Ta svjedočanstva nisu senzacionalizam, nego potvrda onoga što Crkva neprestano uči.
Sakramental koji ne smije biti zaboravljen
Blagoslovljena voda je sakramental vidljivi znak molitve Crkve koji nas podsjeća na krštenje, poziva na obraćenje i jača u vjeri. Ona nije magijski predmet, nego pomoć vjerniku koji se s pouzdanjem otvara Božjoj milosti.
Zato ne bi trebala ostati zanemarena u našim domovima. Koristimo je u molitvi, u bolesti, u strahu, u duhovnim borbama i kao podsjetnik da smo krštenjem postali Božja djeca. U tome se očituje njezina prava snaga u vjeri koja joj daje smisao.
