Smrt je trenutak u kojem se više ništa ne može sakriti. Sve maske koje smo nosili tijekom života tada padaju, a čovjek ostaje sam pred istinom o sebi.
Fra Goran Azinović prenosi iskustvo jednog bolničkog dušobrižnika iz Züricha koji godinama prati umiruće i svjedoči da u tim posljednjim trenutcima nestaju ponos, sram i sve izvanjsko ostaje samo ono što je doista važno.
U času kad se život gasi, čovjek se, gotovo bez iznimke, suočava s dvama ključnim pitanjima koja razotkrivaju dubinu njegova srca i stvarnu vrijednost proživljenih godina.
Prvo pitanje: kakvi su bili moji odnosi?
Dušobrižnik iz Züricha svjedoči da se prvo pitanje koje čovjek sebi postavlja u trenutku smrti odnosi na međuljudske odnose. Bez obzira na to ima li obitelj ili je sam, u tom času nitko ne razmišlja o uspjehu, imovini ili društvenom položaju.
Čovjek se pita kakav je bio njegov odnos s drugima: s roditeljima, braćom i sestrama, djecom, prijateljima i kolegama. Jesam li znao voljeti? Jesam li povrijedio druge? Jesam li oprostio i jesu li meni oprostili? Ostaju li neriješena pitanja koja sada više ne mogu biti ispravljena?
U tim trenutcima postaje jasno da su odnosi ono što najviše opterećuje ili najviše oslobađa čovjekovu savjest.
Drugo pitanje: je li moj život imao smisla?
Drugo pitanje koje se javlja u posljednjim trenutcima života dotiče se samog smisla postojanja. Čovjek se pita: je li moj život imao smisla? Jesam li živio ono za što sam bio stvoren?
Kod vjernika je to pitanje neodvojivo povezano s Bogom. Oni se pitaju jesu li živjeli u skladu s vjerom, jesu li se trudili tražiti Božju volju i jesu li Mu povjerili svoj život.
Nevjernici, s druge strane, smisao traže u svome radu, pozivu, uspjesima i ostvarenim ciljevima. Ako su s tim odgovorima zadovoljni, mnogi od njih, prema svjedočanstvima, odlaze u miru.
Smrt tada postaje ogledalo koje bez uljepšavanja pokazuje je li život bio ispunjen ili promašen.
Vezani članci:
Kako pobijediti sram i vratiti se ispovijedi 11. prosinca 2025. 15:47 Fra Marko Laštro objašnjava zašto se bojimo ispovijedi i kako ponovno otkriti milost Božjeg oprosta Sram, strah i nelagoda često…
Iako se većina ljudi suočava s ovim dvama pitanjima, mnogi sveci umirali su na drugačiji način u potpunom povjerenju i miru. Fra Goran Azinović podsjeća na smrt svetog Ivana od Križa.
Dok je umirao, sveti Ivan često je pitao medicinsku sestru koliko je sati, kao da s radošću iščekuje susret s Bogom. Neposredno prije smrti predao joj je raspelo koje je držao u rukama i izgovorio riječi koje je i Isus izrekao na križu: „Gospodine, u ruke tvoje predajem duh svoj.“
Tim riječima, bez straha i bez pitanja, mirno je prešao u Očev dom, ostavljajući snažno svjedočanstvo vjere i potpune predanosti.
Poruka koja ostaje
Razmišljanje o smrti nije poziv na strah, nego na mudrost. Smrt sve razotkriva, ali nam upravo zato daje priliku da već danas živimo drugačije: da popravljamo odnose, opraštamo, tražimo smisao i ne odgađamo ono što je važno.
Jer ono što će ostati u posljednjem trenutku, jedino je što je doista vrijedilo tijekom cijelog života.
