Ovaj psalam je jedan od mnogih, kojime se moli Božja zaštita u vrijeme raznih nevolja. Psalam 91 molio se posebno u vrijeme velikih zaraza, bolesti, pošasti i treba ga svakodnevno moliti.
Nakon potresa i virusa COVID-19 u 2020. godini riječi zaštita i sigurnost dobile su novo značenje.
Nevidljiva bolest i prirodne katastrofe bile su izvan naše kontrole. Psalam 91 govori o tome
kako nas Bog štiti od upravo takvih napada i tvrdi da ništa neće nauditi onome tko živi u skloništu Svevišnjega. Je li to istina?
Zar nikada nećemo doživjeti zlo? Ne, mislim da je riječ o položaju naše sigurnosti. Poput prispodobe o kući izgrađenoj na stijeni, oluje i poplave došle su, ali kuća je stajala čvrsto zbog temelja. Naša sigurnost više je povezana s izvorom sigurnosti nego sa stvarnim okolnostima oko nas.
Sjećam se kad su se moja djeca bojala, dolazila su k meni da ih primim u svoje naručje. Nisam ih baš mogla zaštititi, ali kad su bila u mom naručju, osjećala su se dovoljno sigurno da zaspu.
Smjestila su se na najsigurnije mjesto koje su znali i vjerovala da ih neću pustiti. Kada se bojimo, kako ćemo se suočiti s tim strahovima i nastojati se zaštititi? Ovaj nas psalam poziva da se smjestimo u naručje našega Oca i vjerujemo da je On siguran temelj i da nas nikada neće napustiti.
Pod Božjim okriljem
Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega,
što počivaš u sjeni Svemogućega,
reci Jahvi: »Zaklone moj! Utvrdo moja!
Bože moj u koga se uzdam!«
Jer on će te osloboditi od zamke ptičarske,
od kuge pogubne.
Svojim će te krilima zaštititi
i pod njegova ćeš se krila skloniti:
Vjernost je njegova štit i obrana!
Nećeš se bojati strašila noćnoga
ni strelice što leti danju,
ni kuge što se šulja kroz tmine,
ni pošasti što hara o podne.
Pa nek’ padaju tisuće kraj tebe,
deseci tisuća s desne tvoje,
tebi se neće primaći!
Tek što okom pogledaš,
već ćeš vidjeti plaću grešnika.
Jer Jahve je zaklon tvoj,
Višnjega odabra sebi za okrilje.
Neće te snaći nesreća,
nevolja se neće prikučiti šatoru tvojemu.
Jer anđelima svojim zapovjedi
da te čuvaju na svim putima tvojim.
Na rukama će te nositi
da se ne spotakneš o kamen.
Nogom ćeš gaziti lava i ljuticu,
zgazit ćeš lavića i zmiju.
»Izbavit ću ga jer me ljubi,
zakrilit’ ga jer poznaje ime moje.
Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti,
s njim ću biti u nevolji,
spasit ću ga i proslaviti.
Nasitit ću ga danima mnogim,
pokazat’ mu spasenje svoje.«

