Bog nas sve poziva na svoju gozbu pitanje je jesmo li spremni odazvati se njegovom pozivu?
Prvo čitanje: Suci 11,29-39a
Tko prvi iziđe iz moje kuće, prinijet ću ga kao paljenicu.
Čitanje Knjige o Sucima
U one dane: Duh Gospodnji siđe na Jiftaha, te on pođe kroz Gileadovo i Manašeovo pleme, prođe kroz gileadsku Mispu, a od gileadske Mispe dođe iza Amonaca. I Jiftah se zavjetova Gospodinu: »Ako mi predaš u ruke Amonce, tko prvi iziđe na vrata moje kuće u susret meni kada se budem vraćao kao pobjednik iz boja s Amoncima, bit će Gospodnji, i njega ću prinijeli kao paljenicu.«
Jiftah krenu protiv Amonaca da ih napadne, i Gospodin ih izruči u njegove ruke. I porazi ih Jiftah od Aroera do blizu Minita – u dvadeset gradova – i sve do Abel Keramima. Bijaše to njihov veliki poraz; i Amonci bijahu poniženi pred Izraelom.
Kada se Jiftah vratio kući u Mispu, gle iziđe mu u susret kći plešući uza zvuke bubnjeva. Bijaše mu ona jedinica, osim nje nije imao ni sina ni kćeri.
Ugledavši je, razdrije svoje haljine i zakuka: »Jao, kćeri moja, u veliku me tugu bacaš! Zar mi baš ti moraš donijeti nesreću! Zavjetovah se Gospodinu, i ne mogu zavjeta poreći.«
Ona mu odgovori: »Oče moj, ako si učinio zavjet Gospodinu, učini sa mnom kako si se zavjetovao, jer ti je Gospodin dao da se osvetiš Amoncima, svojim neprijateljima.« Onda zamoli svog oca: »Ispuni mi ovu molbu: pusti me da budem slobodna dva mjeseca; lutat ću po gorama sa svojim drugama i oplakivati svoje djevičanstvo.«
»Idi« – reče joj on, i pusti je na dva mjeseca. Ona ode sa svojini drugama, i oplakivaše na gorama svoje djevičanstvo. Kada su prošla dva mjeseca, ona se vrati ocu, i on izvrši na njoj zavjet što ga bijaše učinio.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 40,5.7-10
Pripjev: Evo dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju!
Blago čovjeku koji se u Gospodina uzda,
koji ne ide za štovateljima lažnih bogova, za onima koji se predaju prijevari.
Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi uši otvorio; paljenica ni okajnica ne tražiš. Tada rekoh: »Evo dolazim!«
»U svitku knjige piše za mene: Milje mi je, Bože moj, vršiti volju tvoju, Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.«
Pravdu ću naviještat u zboru velikom, i usta svojih zatvoriti neću, Gospodine, sve ti je znano.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Isus ponovno prozbori svećeničkim glavarima i starješinama naroda u prispodobama: »Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. Opet posla druge sluge govoreći: ‘Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!’«
»Ali oni ne mareći odoše — jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi ubojice, a grad im spali.« »Tada kaže slugama: ‘Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!’« »Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše — i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju. Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?’ A on zanijemi. Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.’ Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.« (Matej 22, 1-14)
Evanđelje dana – komentar
Isus nije završio sa svećeničkim glavarima i farizejima. Prispodobom o svadbenoj gozbi ponovno je Izraela prikazao kao odbačenog, a prezrene pogane kao goste za stolom. Rekao je da je kraljevstvo nebesko kao neki kralj koji pripravi svadbu sinu svojemu. Pozivalo se u dvije faze. Prvo: pozivi unaprijed što su ih prenosili sluge, koji su naišli na glatko odbijanje. Drugi je poziv oglasio da je svadba pripravljena. Neki, koji su bili prezaposleni sa svojim njivama i poslovima, prezreli su ga, a drugi su odgovorili nasilno tako što su uhvatili, zlostavljali i ubili sluge.
Kralj se tako razgnjevi da pogubi one ubojice, a grad njihov spali. Podere prvi popis gostiju i posla opći poziv svima koji hoće doći. Ovaj puta u svadbenoj dvorani nije bilo praznog mjesta.
No međutim, među gostima se našao jedan koji ne bijaše odjeven u svadbenu opravu. Na upit zašto je neprikladno odjeven, on zanijemi. Kralj naredi da ga se bavi van u tamu, gdje će bit plač i škrgut zubi. Poslužitelji u stihu 13 nisu isto što i sluge u stihu 3.
Naš Gospodin je prispodobu završio riječima: “Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.”
Što se tiče značenja prispodobe, kralj je Bog, a njegov sin je Gospodin Isus. Prva faza prikazuje Ivana Krstitelja i dvanaestoricu učenika koji dobrodušno pozivaju Izrael na svadbeni pir. Ali narod je odbio prihvatiti. Druga faza poziva govori o objavi evanđelja Židovima u knjizi Djela apostolskih.
Neki su poruku prezreli, neki su napali glasnike, a većina je apostola mučena. Sada je Izrael ostavljen po strani, a evanđelje odlazi poganima, i lošima i dobrima. Ali iskušava se zbiljnost svakog pojedinca koji dođe. Čovjek bez svadbene oprave jest onaj koji govori da je spreman za Kraljevstvo, ali koji nikada nije bio odjeven u Božju pravednost po Gospodinu Isusu (2. Korinćanima 5, 21).(William MacDonald; Prema “Komentaru Novoga zavjeta”)
