
„Ljubio sam vas!“ Ta zadivljujuća poruka koju je Bog dao narodu Izraela još uvijek se tiče i nas.
Križa Isusa Krista veliko je svjedočanstvo te ljubavi. Svugdje – u gradu i na selu, a osobito na grobljima – podsjeća nas se na Njegovu ljubav. Križ je obilježio zapadnjačko društvo, no danas križ Sina Božjega nailazi na slab odaziv kao i Božji poziv narodu Izraelu u ono doba. Taj narod je drsko sumnjao u Božju poruku: „U čemu si nas ljubio?“
Tko god donekle poznaje Boga, neće postaviti takvo protupitanje. To da je „Bog tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenoga Sina da tko god u njega vjeruje ne propadne, nego ima život vječni“ ( Ivan 3,16 ) dokazano je prije otprilike dvije tisuće godina. Mjera Božje ljubavi očigledana je u tome što je za nas dao ono najdragocjenije što je imao: svoga jedinoga ljubljenoga Sina, koji je pretrpio sramotnu smrt na križu.
Kada se dogode prirodne nepogode ili ljudi budu potreseni nečim drugim, redovito se postavlja pitanje: „Gdje je Bog ljubavi? Kako je mogao dopustiti takvu nesreću?“ Trebamo biti posve jasni u pogledu toga da Bog ne treba polagati račun za svoje postupke. Suočeni s takvim događajima i patnjom, bolje nam je pogledati na križ, jer putem svake nesreće koju pretrpi ljudski rod, Bog želi dotaknuti savjest svakoga. Svi bi se trebali okrenuti k Njemu da budu spašeni i da u potpunosti uživaju Njegovu ljubav. Isusova smrt na križu najveći je dokaz da Bog mrzi i osuđuje grijeh, ali i da voli ljudski rod.

