“Put prema Bogu”
Mnogi su se odrekli slatkiša, televizije, društvenih mreža, nepotrebne potrošnje, pa čak i ogovaranja ili ljutnje. Ali pravo pitanje dolazi sada: što ćemo s tim odricanjem sada kada je korizma završila?
Jer prava vrijednost odricanja nije u tome što smo nešto ostavili, nego što smo u sebi otvorili. Manje hrane možda je donijelo više zahvalnosti. Manje ekrana – više vremena za razgovor s bližnjima. Manje buke – više tišine u kojoj smo čuli Božji glas.
Korizma nas je učila slobodi – ne robovati stvarima, navikama ili slabostima. Učila nas je ljubavi – žrtvovati nešto malo kako bi srce moglo primiti nešto veće. I učila nas je živjeti sporije, dublje i iskrenije.
Zato je sada izazov ne “vratiti se na staro”, već nastaviti ono dobro što je u nama počelo. Ne moramo sve ostaviti zauvijek, ali možemo se zapitati:
Mogu li i dalje barem jedan dan u tjednu isključiti ekran i uključiti srce?
Mogu li češće reći “hvala”, “oprosti”, “volim te”?
Mogu li iz dana u dan živjeti s više vjere, ljubavi i dobrote?
Jer ono što smo u korizmi posijali – vrijeme je da sada njegujemo. Da ne budemo samo vjernici koji poste, nego ljudi koji vole. Jer Bog ne traži savršenstvo – nego otvoreno srce koje ne prestaje rasti.
