Kako je krunica, dar časne sestre u vukovarskoj bolnici, postala zaštita Tomislava Oreškovića u trenucima kada se nije znao hoće li preživjeti
Vukovar – grad čije ime samo po sebi budi poštovanje, tugu i ponos u studenome 1991. proživio je najteže dane svoje povijesti. Iza razaranja, patnje i žrtve ostala su brojna svjedočanstva koja govore o snazi vjere, hrabrosti i ljubavi prema domovini.
Jedno od njih je i svjedočanstvo vukovarskog branitelja Tomislava Oreškovića, koji je u razgovoru za Hrvatsku katoličku mrežu ispričao kako mu je krunica doslovno spasila život na Ovčari.
Krunica darovana u bolnici
Orešković je nekoliko dana prije pada Vukovara bio ranjen i smješten u bolnici. Tamo je, kako svjedoči, doživio trenutak koji mu je ostao duboko urezan u srce.
„Ležao sam na krevetu kad je časna sestra Damira Biškup prolazila i nosila deku i krunicu drugom vojniku. Upitao sam je ima li krunicu i za mene. Rekla je da nema – ali da će mi je napraviti. Vratila se izuzetno brzo s novom krunicom, napravljenom baš za mene. Odmah sam je stavio na sebe“, prisjeća se.
Nekoliko dana kasnije srpski vojnici ušli su u bolnicu i započeli popise za prijevoz prema Zagrebu, Novom Sadu ili Beogradu. Branitelji su bili uvjereni da su popisi samo varka i da se nitko neće izvući živ.
Susret koji je mogao biti posljednji
Među vojnicima koji su ulazili u prostoriju bio je i čovjek kojeg je Orešković poznavao Bogdan. Njegova pojava značila je samo jedno: prepoznate branitelje bi nestajali preko noći. Neki su kasnije pronađeni na Ovčari.
„Ne znam je li me vidio ili ne, ali okrenuo mi je leđa. Bio sam uvjeren da ću nestati kao i mnogi moji suborci. Ipak, preživio sam Sremsku Mitrovicu i uspio doći do Zagreba. Krunica mi je cijelo vrijeme bila na vratu da je svi vide“, svjedoči Orešković.
‘Moj anđeo čuvar bio je uz mene’
Tomislav vjeruje da ga je kroz sve te dane vodio Bog i njegov anđeo čuvar. Prva molitva koju je kao dijete naučio bila je upravo Molitva anđelu čuvaru.
„Više puta tijekom rata imao sam iznenadne poticaje koji su mi spasili život. Jednom sam dobio snažan osjećaj da odmah izađem iz garaže i prijeđem u kuću. Ubrzo nakon toga granata je potpuno razorila garažu. Takve stvari čovjeka promijene zauvijek“, kaže.
Život nakon rata
Nakon Domovinskog rata nastavio je raditi u Hrvatskoj vojsci sve do umirovljenja 2003. godine. Danas živi u Zagrebu i kaže da ga je vjera nosila kroz sve teškoće.
Vezani članci:
Dan sjećanja: 34 godine od žrtve Vukovara i Škabrnje 18. studenoga 2025. 03:46 U tisućama upaljenih svijeća kod spomenika “I u mom gradu Vukovar svijetli”, Splićani su uoči Dana sjećanja iskazali poštovanje žrtvi…
