Vlč. Josip Ban, zlatomisnik i župnik Župe sv. Leopolda Bogdana Mandića u Orehovici, predvodio je euharistijsko slavlje u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu u srijedu, 23. srpnja.
Uz vlč. Bana, svetu misu su suslavili mons. Antun Sente, ml., rektor Svetišta, i mladomisnik vlč. Ivan Iviček, koji je nedavno imenovan župnim vikarom u Svetištu. Đakonsku službu tijekom mise vršio je vlč. Ratko Podvorac.
Liturgijsko pjevanje predvodili su članovi župnog zbora „Sveti Josip”, pod vodstvom s. Blandine Rakarić, Kćeri Božje ljubavi.
Pri kraju misnog slavlja u Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu, održanom 23. srpnja, vlč. Josip Ban, župnik u Orehovici i zlatomisnik, posvjedočio je svoju vjeru i ispričao životni put prožet Božjom prisutnošću.
Vlč. Ban rođen je 1951. godine u Zajezdi, kao dvanaesto dijete u obitelji. Njegov svećenički poziv nije naišao na razumijevanje obitelji koja je bila vezana uz tadašnju komunističku ideologiju. Ipak, upravo kroz brojne prepirke i unutarnje borbe sazrela je njegova odluka da slijedi Krista.
Prva mu je žena Marija umrla, a i šestero djece prije Drugog svjetskog rata. Moji su roditelji bili izvrsni ljudi, uistinu i vjernici. Dva brata postali su vojni glazbenici, a i jedna sestra je radila kao tajnica u Domu JNA u Rijeci.
Razumljivo da su bili članovi Saveza komunista, te su se kao takvi usprotivili kada sam odlučio poći u Dječačko sjemenište u Zagrebu na Šalati, a osobito žestoko kad sam pošao na bogosloviju i tako se pripremao za svećenika
„Neprestano doživljavam svoj poziv poput onoga što prorok Jeremija kaže: ‘Ti si me, Gospodine, zaveo i ja se dadoh zavesti’“, rekao je vlč. Ban.
Svoje prve svećeničke korake započeo je u zagrebačkim naseljima Utrine i Zapruđe, gdje je pastoralno djelovao u neuobičajenim uvjetima – crkva je tada bila smještena u stanu zgrade.
Kasnije je kao župnik u Španskom, unatoč teškim okolnostima, započeo gradnju crkve i okupljanje župne zajednice. „Nije bilo materijala tražio sam cement po cijelom zapadnom dijelu grada“, prisjetio se, dodavši da ga je Božja milost neprestano krijepila.
S posebnom toplinom prisjetio se godina provedenih u Pušći, gdje su ga vjernici znali nazvati “veseli župnik Žalosne Gospe”, ali i izazova i radosti u Krapini, gdje je uz duhovni rad bio uključen i u kulturni i društveni život grada.
Iskustva iz inozemstva, posebno župnička zamjena u Njemačkoj, dodatno su učvrstila njegov poziv. „Iako su me pozivali da ostanem, nisam mogao napustiti svoju domovinu. Osjećao sam da Evanđelje moram naviještati našim ljudima najprije u komunizmu, a danas, čini mi se, još više u liberalizmu.“
Svoje svjedočanstvo zaključio je snažnim apelom:
„Molite za svećenike i za one koji osjećaju duhovni poziv. Neka nas zagovor svetog Josipa i blaženog Alojzija Stepinca uvijek prati.“
Na kraju slavlja, mladomisnik Ivan Iviček, novi župni vikar Svetišta, uručio je vlč. Banu lik sv. Josipa u znak zahvalnosti za svećeničko služenje i nadahnuće koje je podijelio s okupljenim vjernicima.
Autor
Autor: Nacionalno svetište sv. Josipa u Karlovcu/Laudato/D.G.

