Kako prepoznati svoj životni poziv i što ako osjećamo da smo ga promašili?
Na ovo duboko i osobno pitanje, koje muči mnoge mlade ljude, posebno u vremenu donošenja velikih životnih odluka, odgovorio je don Damir Stojić.
Jedan mladić otvoreno mu je iznio svoju dvojbu: kako se ispravno postaviti prema životnom pozivu i što ako osjećamo da nismo na svom pravom putu osobito u kontekstu veze koja možda nema budućnost, iako je naizgled sve “kako treba”.
Don Damirov odgovor donosi jasnoću, ali i utjehu: Bog svakoga od nas poziva na autentičnost, iskrenost i život u punini, a otkrivanje životnog poziva zahtijeva hrabrost, molitvu i slušanje vlastite savjesti.
U nastavku prenosimo pitanje u cijelosti, kao i cjelovit odgovor don Damira.
Kad sumnjamo u svoj poziv: što ako nisam na pravom putu?
„Kako se čovjek treba odnositi prema svom životnom pozivu? Može li se spasiti ako ga ne pronađe ili ne slijedi? Može li uopće biti istinski sretan ako ne hoda putem koji mu je Bog namijenio?“
To su pitanja koja si mnogi u jednom trenutku života postave posebno kada se suoče s osjećajem nesklada, duhovne praznine ili sumnje u vlastite odluke.
Jedan mladić otvoreno dijeli svoju unutarnju borbu: „Imam djevojku koja je predivna dobra, pametna, vrijedna, vjernica.
Zajedno smo dugo, ali duboko u sebi osjećam da to nije to. Kao da ne govorimo istim jezikom duše.
Iako je sve na njoj izvrsno, osjećam se kao da nisam vrijedan nje, kao da ne pripadamo jedno drugome.
Svi očekuju da se uskoro vjenčamo, ona bi bila spremna, ali ja ne osjećam da mogu. Pritisak okoline, grižnja savjesti i osjećaj krivnje guše me. Bojim se da sam promašio svoj put i ne znam što učiniti.“
Ova svjedočanstva nisu rijetkost. Mnogi mladi ulaze u odnose iz dobre volje, iz privrženosti ili čak straha da ne povrijede drugoga – ali u dubini srca osjećaju da to nije ono na što ih Bog zove.
Poziv nije samo posao ili brak to je život u istini Životni poziv ne tiče se samo odluke hoću li biti svećenik, udana žena, liječnik ili učitelj.
Poziv je puno dublji to je Božji plan za tvoj život, ono što te oblikuje i kroz što te Bog želi učiniti svetim. No, kako pronaći taj put?
Nekada, kad ga ne slušamo iz straha, komoditeta ili tuđih očekivanja osjećamo duhovnu prazninu, čak i ako izvana sve izgleda „idealno“.
Može li čovjek biti sretan ako ne slijedi poziv?
Pitanje je duboko i teško. Bog je milosrdan, i nitko nije „osuđen“ ako ne pogodi točno ono što je bilo prvotno zamišljeno.
No, istinska radost, sloboda i mir dolaze tek kada živimo u skladu s onim što Bog želi za nas jer nas jedino On poznaje do dna.
Ako se stalno boriš s grižnjom savjesti i s osjećajem da nešto nije autentično, to je često znak da trebaš stati i iskreno se suočiti s onim što osjećaš
u svjetlu molitve, razgovora s duhovnikom i hrabrosti da ne živiš samo „što bi trebalo“, već ono što je istinito.
Bojim se da ću nekoga povrijediti ako priznam da nisam spreman
To je razumljiv strah.
No ljubav ne počiva na lažnoj sigurnosti i dugovječnosti odnosa, već na istini.
Ako znaš da nije Božji plan da ostaneš u tom odnosu čak i ako je druga osoba „savršena“ tada je iskrenost čin veće ljubavi nego ostanak iz krivnje.
Bog ne poziva na savršen scenarij, već na hrabrost da Mu povjerimo svoju nesigurnost.
Odgovor don Damira: ‘ U Isusu je primjer’
“Dragi prijatelju, život je jedan. I ne samo da je jedan, nego je i beskrajno vrijedan, zato jer smo stvoreni na sliku
Božju i zato jer ono što činimo sa svojim životom utječe ne samo na kvalitetu vremena provedenog na zemlji, nego i na spasenje nas samih i drugih ljudi za vječnost.
Sam Gospodin Isus Krist dao nam je primjer kako trebamo živjeti. U njegovom životu nije bilo nikakvih nedostataka niti suvišnih stvari.
Svaki trenutak svog zemaljskog života iskoristio je da bi otkrivao i vršio volju nebeskog Oca, a ona uvijek traži ono najbolje za svakoga od nas.
Upravo je stoga sažetak Isusova života, zapisan u Svetom pismu, uzor za svakoga od nas.
U svakoj situaciji koja je tamo opisana On je učinio ono što je ispravno, bez obzira je li to bilo teško ili lagano i tako nam je postavio primjer koji trebamo slijediti.
Isto vrijedi i za svece njihove životopise čitamo upravo zato jer su to primjeri osoba koje su upoznale same sebe, živjele autentično, punim plućima ovaj život, koristeći svaki njegov trenutak najbolje što im je to bilo moguće i ne upadajući u trule kompromise kako bi se svidjeli ljudima, nego slušajući svoje srce, koje je nadahnjivao Duh Sveti.
To je ono što Bog želi i za tebe. Da budeš svoj, autentičan. Da tražiš u molitvi, strpljivom osluškivanju i znakovima vremena njegovu volju, koja traži da budeš ono što jesi, bez glume i pretvaranja.
A zatim da prema tome urediš svoj život, kako bi bio uistinu sretan i usrećio druge oko sebe i kako ne bi jednog dana sa žaljenjem gledao na svoj život.
Kroz ovo što ti pišem ja te nipošto ne odgovaram od ženidbe, samo ti skrećem pažnju na to da slušaš svoju savjest i da ne ideš protiv nje.
Donijeti tako veliku odluku «s pola srca» ili pod nekakvim pritiskom okoline bila bi katastrofa, jer stvarno možeš tako učiniti život lošijim i sebi i onima oko sebe, a osobito sadašnjoj djevojci.
Dvije pretpostavke za otkrivanje životnog poziva
Što se tiče otkrivanja životnog poziva, potrebne su samo dvije pretpostavke da ga otkriješ: iskrena spremnost da primiš ono što je Bog zamislio za tebe, bez obzira što to bilo, vjerujući da te on pozna bolje nego ti sama sebe i da je njegov plan plan ljubavi i najveće moguće sreće za tebe.
Drugo je da kroz molitvu, znakove vremena, duhovno vodstvo i drugo iskreno, strpljivo i ustrajno tražiš objavu tog poziva.
To otkrivanje ponekad traje, ne zato jer Bog hoće da ga moljakamo, nego zato jer je potrebno vrijeme da naše srce postane uistinu spremno primiti ono što Bog ima za reći, odnosno da naša molitva postane iskrena i žarka kakva treba biti.
Na tom putu pratit ću te i ja svojom molitvom,” odgovorio je don Damir.
Izvor: Studentski pastoral
