Postoje molitve koje se ne zaboravljaju, nego se iznova vraćaju u trenucima tišine, straha i potrebe za blizinom Boga. Jedna od takvih je drevna molitva upućena sveti Josip, koja se posebno veže uz prizor u kojem Josip u naručju drži Malog Isusa.
Ta slika budi povjerenje, nježnost i sigurnost baš ono što čovjek traži u najdubljim životnim trenucima. Predaja kaže da ova molitva potječe još iz 50. godine nakon Krista. Nema službeni naziv, ali je poznata i pod imenom „Poljubi Malog Isusa umjesto mene”, a vjernici je mole s dubokim pouzdanjem u Josipov snažan zagovor.
Molitva puna povjerenja i blizine
U središtu ove pobožnosti nalazi se jednostavna, ali duboka molitva u kojoj se vjernik potpuno povjerava sv. Josipu, moleći ga da svoje nakane iznese pred Isusa:
O, sveti Josipe, čija je zaštita tako velika, tako brza i tako snažna pred prijestoljem Božjim, u tebe polažem sve svoje nakane i želje.
(ovdje izreci svoju nakanu)
O, sveti Josipe, pomozi mi svojim moćnim zagovorom i izmoli mi od svoga božanskog Sina sve duhovne blagoslove, po Isusu Kristu, Gospodinu našemu, kako bih, osnažen tvojom nebeskom pomoći, već ovdje na zemlji mogao prinijeti svoju zahvalu i klanjanje Ocu punom ljubavi.
Ova molitva odiše povjerenjem i sigurnošću da Josip, kao brižni otac i zaštitnik, nikada ne ostavlja one koji mu se obraćaju.
„Poljubi Isusa za mene” srce ove pobožnosti
Poseban i dirljiv dio molitve odnosi se na prizor u kojem sveti Josip drži Isusa u naručju:
O, sveti Josipe, nikada se ne umaram promatrati tebe i Isusa kako spava u tvome naručju.
Prisloni Ga u moje ime i poljubi Njegovu lijepu glavicu za mene te Ga zamoli da mi uzvrati taj poljubac kad budem izdahnuo svoj posljednji dah. Sveti Josipe, zaštitniče umirućih, moli za mene. Amen.
U toj molbi sadržana je duboka nada: da u času smrti Isus prepozna dušu koja Mu se s povjerenjem predala.
Povijesno svjedočanstvo i obećanja
Ova se molitva spominje na više mjesta, među ostalim i u knjizi Najljepše molitve sv. Josipu (TAN Books). U njoj stoji i povijesna napomena da je molitva pronađena pedesete godine života Isusa Krista te da ju je 1505. godine papa Julije II. poslao Karlu V., caru Svetog Rimskog Carstva, uoči njegova pohoda u rat.
Kao i mnoge stare pobožnosti, molitva dolazi s posebnim obećanjima. Predaja kaže da onaj tko je moli, sluša ili je nosi uza se, neće umrijeti iznenadnom smrću, neće podleći otrovu niti pasti u ruke neprijatelja.
Završna molitvena misao sažima srž ove pobožnosti:
„Dragi sveti Josipe, poljubi Malog Isusa umjesto mene. A kad umrem, zamoli Ga da mi taj poljubac uzvrati.”
