U životu svakog čovjeka dođu trenuci kada je duša nemirna, misli teške, a srce ispunjeno brigama koje ne daju mira ni danju ni noću. U takvim trenucima riječi često zakažu, snaga oslabi, a čovjek osjeti koliko je krhak i ranjiv.
Upravo tada molitva postaje sigurno utočište tiho mjesto susreta s Bogom, koji jedini može donijeti istinski mir. Ova molitva namijenjena je svima koji osjećaju unutarnju tjeskobu, pritisak, strah ili duhovni umor. Ona je zaziv Božjeg svjetla u tamu srca i predanje Onome koji vidi dalje od naših briga.
Kad je srce poput uzburkanog mora
Tjeskoba često dolazi tiho, ali snažno. Duša se tada osjeća kao more uzburkano olujom misli se sudaraju, strah raste, a ravnoteža nestaje. U takvim trenucima važno je zastati i priznati vlastitu nemoć, jer Bog ne traži savršenstvo, nego otvoreno i iskreno srce.
Molitva nas podsjeća da nismo sami i da Bog vidi svaku suzu, svaku neizgovorenu brigu i svaki strah koji nas tišti.
Zaziv Božjeg svjetla i mira
Baš kao što sunce svakoga jutra pobjeđuje tamu noći, tako i Božje svjetlo ima snagu razbiti tamu nemira u ljudskoj duši. Kada se u molitvi oslonimo na Boga, dopuštamo Mu da uđe u naš kaos i donese red, tišinu i jasnoću. Ova molitva nije bijeg od problema, nego predanje povjerenje da Bog vodi i onda kada mi ne vidimo izlaz.
Molitva u tjeskobi
Dragi Bože,
molim te, daruj mi duševni mir i smiri moje uznemireno srce.
Duša mi je poput uzburkanog mora,
misli me iscrpljuju, a brige ne daju mira.
Daj mi snagu, jasnoću uma i svjetlo da prepoznam put kojim me vodiš.
Pomozi mi da pronađem ravnotežu kada se spotičem
i da se oslonim na Tebe kad sam slab.
Vjerujem Tebi, Trojedini Bože,
i znam da Ti možeš iscijeliti moj nemir i stres.
Kao što sunce svakoga dana izlazi iz tame noći,
molim Te, obasjaj i moju dušu svojim Božjim svjetlom
i ispuni me mirom i blaženstvom.
Po Kristu, Gospodinu našemu.
Amen.
