Pokretačka snaga iza Davidove crkve bila je potpuna ovisnost o Duhu Svetom. “Tada Samuel uze rog s uljem i pomaza ga usred njegove braće; i Duh Gospodnji siđe na Davida od toga dana nadalje” (1. Samuelova 16:13, ).
Kad je David bio na samrtnoj postelji, rekao je svom sinu Salomonu: “Želim ti reći zašto me je Bog blagoslovio. Želim da znaš tajnu moje službe.” Poslušajte Davidove posljednje riječi upućene sinu. “Duh je Gospodnji govorio preko mene, a njegova mi je riječ bila na jeziku” (2. Samuelova 23,2). David je govorio: “Nisam vjerovao u svoje znanje i mudrost. Nisam vjerovao ni u jedan dio svog tijela. Bio sam slab čovjek, ali sam se oslanjao na Duha Svetoga! Svaka riječ koju sam izgovorio bila je pod njegovim pomazanjem. Njegove su mi riječi ispunile usta.”
Kad smo otvorili vrata službe na Teen Challengeu ovdje u New Yorku, naš je moto bio “Duh Sveti je ovdje glavni.” Članove bande nije spasilo propovijedanje o tome kako se nositi. Nisu pali na koljena jer smo držali sažete, jezgrovite propovijedi. Nisu ih osudile oštre ilustracije i priče iz prirode. Ne, ovi bivši narkomani svjedočili su svojim prijateljima: “Nekoć sam bio na ulici kao i vi, ali pogledajte me sada! Duh me Božji promijenio.”
Salomon je govorio o drveću, izopu, zvijerima, ribama, gmizavcima; ali David je govorio o prisnosti s Gospodinom, o slomljenosti i skrušenosti. David je bio osuđen i promijenjen vlastitim propovijedanjem. Toliko je cijenio prisutnost Duha Svetoga u svom životu da je zamolio Gospodina da mu nikada ne oduzme svoga Duha. David je znao da je ništa bez Duha Svetoga.
Apostol Pavao se složio kada je rekao: “A moj govor i moje propovijedanje nisu bili uvjerljivim riječima ljudske mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage, da vaša vjera ne bude u mudrosti ljudskoj, nego u snazi Bog” (1. Korinćanima 2,4-5). „Mi također govorimo, ne riječima koje uči ljudska mudrost, nego kojima uči Duh Sveti… Ali naravni čovjek ne prima stvari od Duha Božjega, jer su mu ludost; niti ih može znati, jer su duhovno raspoznati” (1. Korinćanima 2,13-14).
