Božja središnja briga jest dobro i radost čovječanstva. Neka to bude i moja glavna briga
Prvo čitanje:
1Kor 4,6b-15
I gladujemo, i žeđamo, i goli smo.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo! Na meni i na Apolonu naučite onu »Ne preko onoga što je pisano« te se ne nadimate jednim protiv drugoga. Ta tko tebi daje prednost? Što imaš da nisi primio? Ako si pak primio, što se hvastaš kao da nisi primio? Već ste siti, već se obogatiste, bez nas se zakraljiste! Kamo sreće da se zakraljiste da i mi s vama zajedno kraljujemo! Jer Bog je, čini mi se, nas apostole prikazao posljednje, kao na smrt osuđene, jer postali smo prizor svijetu, i anđelima, i ljudima — mi ludi poradi Krista, vi mudri u Kristu; mi slabi, vi jaki; vi čašćeni, mi prezreni; sve do ovoga časa i gladujemo, i žeđamo, i goli smo, i pljuskaju nas, i beskućnici smo, i patimo se radeći svojim rukama. Proklinjani blagoslivljamo, proganjani ustrajemo, pogrđivani tješimo. Kao smeće svijeta postasmo, svačiji izmet sve do sada.
Ne pišem ovoga da vas postidim, nego da vas kao ljubljenu svoju djecu urazumim. Jer da imate u Kristu i deset tisuća učitelja, ipak ne biste imali više otaca. Ta u Kristu Isusu po evanđelju ja vas rodih.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 145,17-21
Pripjev: Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju.
Pravedan si, Gospodine, na svim putovima svojim
i svet u svim svojim djelima,
Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju,
svima koji ga zazivaju iskreno.
On ispunja želje štovatelja svojih,
sluša njihove vapaje i spasava ih.
Gospodin štiti one koji njega ljube,
a zlotvore sve će zatrti.
Nek usta moja kazuju hvalu Gospodnju,
i svako tijelo nek slavi sveto ime njegovo
uvijek i dovijeka.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki Lk 6,1-5
Jedne subote prolazio je Isus kroz usjeve. Učenici su njegovi trgali klasje, trli ga rukama i jeli. A neki farizeji rekoše: »Zašto činite što subotom nije dopušteno?« Odgovori im Isus: »Zar niste čitali što učini David kad ogladnje on i njegovi pratioci? Kako uđe u Dom Božji, uze, pojede i svojim pratiocima dade prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko, nego samo svećenici?« I govoraše im: »Sin Čovječji gospodar je subote!«
Riječ Gospodnja.
Evanđelje dana – komentar
Ovaj događaj govori o sukobu između judaizma i slobode evanđelja o kojem je Isus upravo naučavao.
Jedne subote dok je prolazio kroz usjeve… njegovi učenici uzeše za jelo nešto klasja. Time se nije kršila nijedna Božja zapovijed. Ali prema sitničavim (cjepidlačnim) običajima starih, učenici su prekršili subotu jer su “želi”, a vjerojatno čak i “mlatili” (trljanje zrnja u rukama kako bi odstranili ljuske)!
Gospodin im je odgovorio pomoću jednog događaja u Starome zavjetu. Iako pomazan kao kralj, David je bio odbačen i, umjesto da vlada, lovili su ga kao jarebicu. Jednoga dana kad je ostao bez hrane ušao je u Dom Božji i uzeo prinesene kruhove da nahrani svoje ljude i sebe. Taj je kruh bio zabranjen svima osim svećenicima, no Bog nije Davida ukorio zbog toga. – Zašto? Zašto što u Izraelu nije vladala pravičnost. Sve dok David nije dobio svoje kraljevsko mjesto, Bog mu je dopuštao ono što bi inače bilo nezakonito.
Tako je bilo i s Gospodinom Isusom. Iako pomazan, On nije vladao. Sama činjenica da su Njegovi učenici morali na putu trgati klasje pokazuje da u Izraelu stvari nisu bile u redu. Sami farizeji trebali su Isusu i Njegovim učenicima iskazivati gostoljubivost, a ne ih kritizirati. Ako je David doista prekršio zakon jedući prineseni kruh a Bog ga ipak nije ukorio, koliko su nedužniji bili učenici koji su, pod sličnim okolnostima, prekršili samo običaje starih.
Stih kaže da je David jeo prinesene kruhove kad je Abijatar bio veliki svećenik. Prema 1. Samuelovoj 21,1, svećenik je tada bio Ahimelek, a Abijatar mu je bio otac. Možda je odanost velikoga svećenika Davida utjecala na to da mu dopusti to uobičajeno odstupanje od Zakona.
Svoju je besjedu naš Gospodin završio time što je farizeje podsjetio da je Bog stvorio subotu radi čovjeka, a ne zato da ga sputava. Dodao je da je Sin čovječji gospodar i subote – prije svega, On je dao subotu. Stoga On ima vlast odlučiti što je na taj dan dopušteno, a što zabranjeno. Zacijelo nikada nije mislio subotom zabraniti rad iz nužde ili iskazivanje milosrđa.
Kršćani nisu obvezni držati subotu. Taj dan je bio dan narodu Izraela. Osobit dan u kršćanstvu je nedjelja, prvi dan u tjednu. Međutim, to nije dan prepun zabrana i dopuštenja. Umjesto toga, to je osobit dan kad vjernici, oslobođeni svjetovnih poslova, mogu moliti, služiti i njegovati svoje duše. Za nas pitanje ne glasi: “Je li pogrešno činiti to i to u nedjelju?”, nego: “Kako ovaj dan mogu najbolje iskoristiti na Božju slavu, na dobrobit mojih bližnjih i za svoje duhovno dobro?”. (Prema “Komentaru Novoga zavjeta”, autora Williama MacDonalda)
