Čovjekova vrijednost ne mjeri se njegovim fizičkim mogućnostima, brzinom kretanja niti preprekama s kojima se svakodnevno susreće. Iza svakoga lica nalazi se osoba koja želi biti prihvaćena, voljena, poštovana i uključena u život zajednice.

Upravo tu snažnu poruku donosi dokumentarni film „U pokretu“, koji govori o Kristianu Obradu, mladiću s cerebralnom paralizom. Njegova priča podsjeća nas da invaliditet ne određuje čovjekovu vrijednost, osobnost ni snove.

Autor filma Mihael Vrbanić kroz dugogodišnje prijateljstvo s Kristianom upoznao je svijet koji mnogi promatraju samo izvana. Ono što je započelo običnim susretom postupno je preraslo u prijateljstvo, zajedničke aktivnosti i želju da se javnosti približi život osobe koju društvo ponekad ne vidi onakvom kakva uistinu jest. Film ne traži sažaljenje, nego razumijevanje, poštovanje i priliku da svaka osoba pokaže što može.

Prijateljstvo koje je promijenilo pogled na invaliditet

Mihael Vrbanić upoznao je Kristiana Obrada prije desetak godina. Njihovi prvi susreti bili su obilježeni i određenom nesigurnošću jer Mihael tada nije znao kako se najbolje odnositi prema osobi s cerebralnom paralizom.

S vremenom je shvatio da Kristianu nije potreban poseban odnos ispunjen pretjeranom zaštitom, nego prirodna komunikacija, prijateljstvo i poštovanje.

Upoznao je njegove interese, osobnost, želje, strahove i planove. Postalo mu je jasno koliko se toga može previdjeti kada se osobu promatra isključivo kroz njezin invaliditet.

Njihovo zajedničko iskustvo pokazalo je i koliko je važna pristupačnost prostora u kojima živimo. Gradovi, javni prijevoz i brojne ustanove još uvijek predstavljaju prepreke osobama koje koriste invalidska kolica.

Zbog takvih prepreka mnoge osobe s invaliditetom ne mogu jednako jednostavno sudjelovati u društvenom životu, iako imaju želju izlaziti, družiti se, raditi i razvijati svoje sposobnosti.

Kristianova svakodnevica zato nije samo priča o osobnim izazovima nego i poziv društvu da prepozna vlastitu odgovornost.

Osoba s invaliditetom ne treba samo razumijevanje. Potrebni su joj pristupačnost, poštovanje, mogućnost izbora i prilika da ravnopravno sudjeluje u životu zajednice.

Posebno važan dio Kristianova života jest njegovo volontiranje u Domu Sveta Ana.

Ondje je dobio priliku sudjelovati u aktivnostima i doprinositi zajednici. Uz pomoć osobnog asistenta, kada mu je potrebna, obavlja zadatke prilagođene svojim mogućnostima.

Njegova prisutnost ima vrijednost i za korisnike doma, koji se raduju njegovim dolascima.

Takvi primjeri pokazuju koliko se toga može promijeniti kada društvo prestane promatrati samo prepreke i počne stvarati prilike.

Mihael je kroz zajedničke aktivnosti naučio i važnu lekciju o osobnom prostoru i samostalnosti.

Osoba u invalidskim kolicima ima pravo odlučivati o sebi. Kolica nisu predmet koji drugi mogu pomicati bez pitanja, nego dio njezina osobnog prostora.

Jednako tako, kada osoba može sama govoriti i donositi odluke, potrebno je obraćati se izravno njoj, a ne automatski njezinu pratitelju.

Poštovanje se pokazuje upravo u takvim svakodnevnim postupcima.

Film nastao iz prijateljstva i povjerenja u Boga

Mihaelovo iskustvo dodatno je produbljeno tijekom edukacije za osobnog asistenta. Tada je još jasnije upoznao svakodnevne izazove s kojima se susreću osobe s invaliditetom.

Shvatio je koliko je važno promijeniti perspektivu i pokušati razumjeti svijet iz položaja druge osobe.

Upravo je iz tih iskustava nastala želja da snimi dokumentarni film „U pokretu“.

Film predstavlja Kristiana kao osobu koja ima vlastiti karakter, emocije, sposobnosti, želje i planove. Njegov invaliditet nije zanemaren, ali nije ni jedino po čemu ga se prikazuje.

To je priča o prijateljstvu, strpljenju, osobnoj slobodi i mogućnosti da svatko pronađe svoje mjesto u zajednici.

Posebnu dubinu cijelom projektu daje Mihaelova vjera.

Govoreći o svojoj želji da film ostavi trag u gledateljima, istaknuo je da ga je od početka stvarao zajedno s Bogom i da upravo Njemu prepušta način na koji će film dotaknuti ljudska srca.

Takav pristup podsjeća na jednostavnu kršćansku istinu: svaki čovjek stvoren je na sliku Božju i nosi dostojanstvo koje mu nitko ne može oduzeti.

Isus nas u Evanđelju poziva da u drugome prepoznamo bližnjega, a ne da ga promatramo kroz njegove poteškoće, društveni položaj ili vanjske okolnosti.

Ljubav prema bližnjemu ne ostaje samo na lijepim riječima. Ona se očituje kada nekoga saslušamo, pružimo mu priliku, poštujemo njegove odluke i pomognemo ukloniti prepreke koje ga isključuju iz zajednice.

Kristianova priča ne govori da je invaliditet potrebno zanemariti, nego da čovjeka nikada ne smijemo svesti samo na njegov invaliditet.

Dokumentarni film „U pokretu“ zato može biti vrijedan poticaj svakome od nas da preispita vlastite stavove i način na koji pristupa osobama s invaliditetom.

Možda je najvažnija poruka filma upravo ona najjednostavnija: prije nego što u nekome vidimo njegova ograničenja, trebamo upoznati čovjeka.

Jer dostojanstvo, prijateljstvo i ljubav pripadaju svima.

Film „U pokretu“ možete pogledati na YouTubeu.

Izvor za temu i izjave: dostavljeni tekst o filmu „U pokretu“ i autoru Mihaelu Vrbaniću.