Mnogi se nalaze danas u grijehu i zatvoreni u sebi i grijehu, grijeh je taj problem u čovjeku On nema slobode dok se ne oslobodi od toga.
Svi ljudi vole i lako se shvaćaju, a koliko je uistinu dragocjena i vrijedna, mnogi shvate tek kad zaista izgube. Što je to? To je sloboda, a definira se kao mogućnost samostalnog, nezavisnog djelovanja i samoodređenja čovjeka.
Čovjek nigdje toliko ne gubi slobodu kao u grijehu.
Svaki grijeh, laki ili teški, vodi te u stopostotno ropstvo. Ne možeš počiniti grijeh i biti njegov polovični rob.
Ako si počinio grijeh, on te čitavog sputava u svoje teške okove, zarobljava te u potpunosti. Prvi su kršćani grijeha i opisivali kao svojevrsne okove. Najgori su im bili upravo ti okovi grijeha, čak su bili teži i od stvarnih, željeznih okova.
Zato kršćani uvijek moraju biti budni naspram slobode, bilo da je riječ o slobodi od grijeha ili pak o slobodi koju im moderne ideologije danas kontinuirano žele uskratiti.
Ne možeš počiniti grijeh i biti njegov polovični rob. Ako si počinio grijeh, on te
čitavog sputava u svoje teške okove, zarobljava te u potpunosti.
Francuski filozof židovskog podrijetla Emanuel Lévinas, koji je i sam proživio strahote koncentracijskih logora i uskraćivanja slobode, posebno je i često razmišljao o slobodi. Jednoga dana, dok je bio zarobljen u logoru, Lévinas je zapisao: „Slobodu najviše gube oni koji vjeruju da im sloboda nije u opasnosti, oni koji misle da im sloboda nije ugrožena.“
Zato Lévinas nadalje s pravom ističe da se istinska sloboda čuva u spoznaji da je ista neprestano ugrožena.
Samo iz te svijesti čovjek može biti stalno budan i zahvalan Bogu na daru slobode, kojeg želi zauvijek sačuvati.
fra Goran Azinović za hkm.hr
