Božić se u Hrvatskoj doživljava kao najtoplije i najradosnije vrijeme u godini. Uz jednostavnost i mir, slavi se Isusovo rođenje, a brojni običaji i tradicionalna jela svjedoče o bogatstvu i raznolikosti hrvatske baštine.
Iako se običaji razlikuju od kraja do kraja, zajednička im je duboka povezanost vjere, obitelji i zahvalnosti.
Badnjak dan bdjenja, svjetla i nade
Ime Badnjak dolazi od riječi bdjeti jer se nekada cijeli dan i večer bdjelo u iščekivanju Kristova rođenja. U vrijeme bez električne rasvjete domovi su se osvjetljavali svijećama simbolima novog života i nade.
Posebno su se izrađivale voštanice, a često su se tri svijeće vezivale hrvatskom trobojnicom.
Na Badnjak su se izvodili običaji kojima se zazivao blagoslov, zdravlje i dobar urod. Na stolu je od Badnjaka do blagdana Sveta tri kralja stajao božićni kolač božićnjak, okruglog oblika s rupom u sredini i bogatim ukrasima.
U nekim dalmatinskim krajevima slagalo se više božićnjaka, a u sredinu se stavljala maslinova grančica, bršljan ili svijeća.
Tradicionalna jela i blagdanski stol
Na Badnjak se blagovalo posno: riba na razne načine, grah, brodet s palentom, med s češnjakom, dok su od slastica bili česti fritule, fanjci, gibanice i badnjača.
Na stolu su se nalazili plodovi kraja orasi, lješnjaci, bademi, smokve i jabuke.
U nekim se krajevima na stol stavljala posuda sa žitaricama i božićna svijeća, jabuke božićnice i blagoslovljena voda, pa čak i alati i oruđe kao simbol rada i plodnosti.
Prije večere palila se svijeća i molila molitva.
Regionalni običaji i čuvanje ognjišta
U Podravini se kuća nije mela do Nove godine, a pazilo se da se na Badnjak ne ugasi vatra u ognjištu.
U Crnome Dabru na Velebitu mještani su se okupljali na zajedničku večeru, prisjećali se predaka, jeli bakalar i grah te slavili zajedništvo, unatoč teškim zimskim uvjetima.
Božićno drvce od voća do svjetla
Kićenje božićnog drvca u hrvatske domove dolazi tek sredinom 19. stoljeća, pod utjecajem njemačke tradicije.
Prije toga kuće su se na Badnjak kitile zelenilom, cvijećem i plodovima.
Isprva su se kitila bjelogorična stabla voćem, orašastim plodovima i papirnatim ukrasima, a svijeće na drvcu simbolizirale su nadu i božansku prisutnost.

Polnoćka srce božićne noći
Nakon Badnje večeri obitelj bi se okupila u molitvi i pjesmi, a potom se odlazilo na svetu Misu polnoćku, najsvečaniju misu u godini.
Pjevale su se božićne pjesme poput Svim na zemlji mir veselje, U to vrijeme godišta i Radujte se narodi, a obično se završavalo s Tihom noći. Nakon mise vjernici su jedni drugima čestitali Božić i vraćali se kućama na svečanu večeru.
Božić dan obitelji i obilja
Na Božić se često odlazilo na tri mise: polnoćku, zornicu i poldanicu. Djevojke su nosile svečane haljine i narodne nošnje.
Božićni ručak bio je bogat: juhe, pečenke, sarma, kiseli kupus, razne pogače i kolači poput orehnjače, makovnjače, paprenjaka i medenjaka.
Prvi dan Božića provodio se u krugu obitelji, dok se drugi dan obilazilo rodbinu i susjede. Koledari su pjevali božićne pjesme, a domaćini su ih darivali.
Posebno se pazilo na polaznika prvog gosta koji bi na Božić ušao u kuću, jer se vjerovalo da donosi sreću i blagoslov.
Baština koja živi
Neki su se običaji s vremenom promijenili, ali mnogi su ostali živi i danas. Hrvatski božićni običaji dio su kulturnog i duhovnog identiteta naroda nasljeđe koje se s ponosom čuva i prenosi novim naraštajim