U Matejevu evanđelju, u dramatičnom opisu raspeća, nailazimo na rečenicu koja se na prvi pogled može učiniti sporednom, ali zapravo otvara veliko teološko pitanje. Matej bilježi: „Dadoše mu piti vino sa žuči pomiješano. I kad okusi, ne htjede piti.“ (Mt 27,34).
Kasnije nalazimo i spomen octa. Marko donosi sličan prizor, ali govori o vinu s mirtom (Mk 15,23). Luka i Ivan, pak, bilježe da je Isus u jednom trenutku ipak okusio piće. No što to znači? Što se zapravo nudilo Isusu na križu i zašto ga odbija?
Povijesna praksa rimskih smaknuća
U rimskoj tradiciji postojala je okrutna rutina: osuđenici na smrt, posebno oni raspinjani, dobivali su napitak pomiješan s biljem ili žuči. On bi otupio svijest i umanjio bol. Nije to bila službena milost, već gorka gesta kojom se skraćivala agonija. Često su upravo pobožne žene, iz suosjećanja, donosile takve napitke onima na križu. Bila je to mala zraka ljudskosti usred okrutnosti.
Zašto Isus odbija piće?
Evanđelja jasno ističu da Isus odbija napitak. Zašto? Zar nije bilo prirodno prihvatiti barem malo olakšanja? Odgovor se krije u samoj srži otajstva križa. Isus nije došao samo umrijeti, nego proći kroz svu dubinu patnje, poniženja i tereta grijeha čovječanstva. Da je prihvatio napitak, njegova bi muka bila djelomično umanjena – a On je odlučio sve ponijeti do kraja.
Engleski teolog John Keble u 19. stoljeću zapisao je: „Želio si sve osjetiti, kako bi mogao sve sažaliti.“ Krist je htio biti savršeni Veliki Svećenik, onaj koji razumije svaku ljudsku bol (usp. Heb 4,15). Njegovo odbijanje „anestetika“ bilo je svjesno odricanje – radi nas.
Kada Isus ipak pije
Kasnije, kada mu je ponuđen ocat da ugasi žeđ, Isus ga prihvaća – ne da ublaži bol, nego da ispuni Pisma (Iv 19,28–30). Time pokazuje da je svaki trenutak njegove muke imao smisao i bio dio Božjeg plana spasenja.
Poruka za nas
Ovaj detalj iz evanđelja podsjeća nas na cijenu našega otkupljenja. Krist nije birao lakši put. Odbio je svako olakšanje kako bi naše spasenje bilo potpuno. Njegova odluka nije bila tvrdoglavost, nego ljubav – ljubav koja se ne štedi, nego daje do kraja.
Kada promišljamo o križu, sjetimo se: svaka Isusova bol bila je svjesno prihvaćena. On nije samo umro za nas, nego je odlučio osjetiti svu gorčinu našega grijeha da bi nam darovao slobodu i vječni život.
