Mnogi vjernici redovito mole, poste i sudjeluju na svetoj misi. Izvana sve izgleda ispravno i pobožno. No ponekad postoji jedan skriveni grijeh koji može neprimjetno udaljiti srce od Boga. Taj grijeh nije uvijek vidljiv drugima, ali može duboko utjecati na naš odnos s Isusom.
Najopasniji grijeh koji se skriva iza pobožnosti
U duhovnom životu lako je usredotočiti se na vanjske stvari: molitve, pobožnosti i dobra djela. Sve su to važni putovi prema Bogu. Ipak, postoji opasnost da čovjek počne misliti kako je zbog toga već postigao veliku svetost.
Talijanski duhovni pisac i svećenik Lorenzo Scupoli u svom poznatom djelu „Duhovna borba“ upozorava na jednu veliku opasnost: duhovni ponos.
Duhovni ponos nastaje kada čovjek počne vjerovati da je bolji od drugih jer moli više, ide češće na misu ili čini dobra djela. Takva osoba može nesvjesno početi gledati druge s visine, osuđivati njihove pogreške i braniti svoje mišljenje kao jedino ispravno.
Problem nije u molitvi ili pobožnosti, nego u srcu koje se polako uzdiže iznad drugih. Tada se duša zatvara za milost i gubi onu jednostavnu poniznost koja Bogu najviše godi.
Poniznost put koji otvara srce Bogu
Isus u Evanđelju jasno pokazuje razliku između ponosa i poniznosti. U prispodobi o farizeju i cariniku farizej nabraja svoja dobra djela i zahvaljuje Bogu što nije poput drugih ljudi. Carinik, naprotiv, stoji ponizno i moli samo jednu rečenicu: „Bože, milostiv budi meni grešniku.“
Isus kaže da je upravo carinik otišao opravdan pred Bogom. Zašto? Zato što je imao ponizno srce.
Poniznost ne znači misliti loše o sebi, nego priznati da nam je Božja milost potrebna u svakom trenutku. Sveti ljudi znaju da sve dobro dolazi od Boga i zato ne uzdižu sebe iznad drugih.
Psalam nas podsjeća na ovu veliku istinu:
„Žrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano i ponizno, Bože, ti nećeš prezreti.“ (Ps 51,19) Kada čovjek ukloni duhovni ponos, njegovo srce ponovno postaje otvoreno za Božju ljubav.
Istinski odnos s Isusom ne mjeri se brojem molitava ili pobožnosti, nego poniznošću srca. Molitva, post i sveta misa dobivaju svoju pravu snagu tek kada su povezani s iskrenom poniznošću.
Ako želimo rasti u vjeri, važno je svaki dan moliti Boga da očisti naše srce od skrivenog ponosa i ispuni ga jednostavnom ljubavlju prema Njemu i prema bližnjima.
Jer Bog najviše gleda na srce koje Mu se ponizno predaje.
Foto/Izvor: Ilustrativna fotografija: Bruno Marques/rastimouvjeri.com
