Postoje trenutci kada čovjek nosi u sebi bol koju ne može lako zaboraviti. Riječi koje su ga povrijedile, nepravde koje su ostale u srcu i rane koje vrijeme nije potpuno izliječilo.
Upravo tada najteže je oprostiti. Ali Isus nas ne poziva da sami nosimo teret prošlosti. On želi ući u naše srce, dotaknuti naše rane i darovati nam mir koji svijet ne može dati.
Ova molitva neka bude vapaj duše koja želi oprostiti, ali traži Božju snagu da to može učiniti iskreno i iz srca.
Isuse, iscijeli moje srce
Isuse moj, dolazim pred Tebe sa svim što nosim u sebi sa ranama koje još bole, s riječima koje nisam zaboravio i teretom koji više ne mogu nositi sam.
Ti vidiš ono što skrivam od drugih, ali i ono što ponekad skrivam od samoga sebe. Zato Te molim: dotakni moje srce i unesi svoje svjetlo tamo gdje je ostala tama boli i razočaranja.
Nauči me oprostiti ne samo riječima, nego istinom duše. Slomi u meni tvrdoću koja se opire, iscijeli rane koje me vraćaju prošlosti i oslobodi moje srce od gorčine koja ga umara.
Daj mi snagu za pravi oprost
Kao što si Ti na križu oprostio onima koji su Te ranili, i ja želim oprostiti… ali trebam Tvoju snagu.
Uzmi moje rane i pretvori ih u milost, moju tugu u mir, moju zatvorenost u ljubav i moje nemire u povjerenje u Tebe.
Neka u meni ne ostane ništa što nije prožeto Tvojom ljubavlju i svjetlom. I kada bude teško, podsjeti me da oprost ne mijenja prošlost, ali može promijeniti moje srce i moj život.
