Svaki čovjek u sebi nosi klicu nekog poziva, a preko kojega se onda ostvaruje kao čovjek i kršćanin. Većina ljudi se posvećuje obiteljskom životu
Biblija sadrži puno primjera kako Bog poziva ljude – Abraham (Postanak 12), Mojsije (Izlazak 3), Samuel (1. Samuelova 3), Jeremija (Jeremija 1), Izaija (Izaija 6), Ezekiel (Ezekiel 2), Petar (Luka 5), Pavao (Djela 9) i ti (Matej 28:19)
Općenito, ljudi ne reagiraju pozitivno na Božji poziv. Svačiji odgovor kreće se od izravnog odbijanja do izgovora o tome koliko smo nedostojni.
Kada Bog pozove Gideona, svi možemo jasno vidjeti da Bog razgovara s prestrašenim dječakom sa farme, ali Bog ga zove – moćni ratnik .
Bog uvijek poziva ljude koji znaju da nisu dostojni i koji razumiju odakle dolazi snaga.
NISI POZVAN NA TEMELJU VAŠE VRIJEDNOSTI!!! – GRACE SAMA!!!
Matej 28:19 – Idite dakle i učinite učenicima sve narode [pomozite ljudima da uče od Mene, vjeruju u Mene i slušaju Moje riječi], krsteći ih u ime Oca i Sina i Duh Sveti,
Filipljanima 4:13 – Mogu činiti sve [na što me On pozvao] kroz Onoga koji me jača i osnažuje [da ispunim Njegovu nakanu—dostatan sam sam sebi u Kristovoj dostatnosti; Spreman sam na sve i jednak sam svemu kroz Njega koji mi ulijeva unutarnju snagu i mir s pouzdanjem.]
2. Timoteju 1:7 – Jer Bog nam nije dao duh plašljivosti ili kukavičluka ili straha, nego [dao nam je duh] moći i ljubavi i zdravog rasuđivanja i osobne discipline [sposobnosti koje rezultiraju miran, dobro uravnotežen um i samokontrola].
2. Korinćanima 3:4-6 – Takvo je pouzdanje i postojano oslanjanje i apsolutno povjerenje koje kroz Krista imamo prema Bogu. Ne da smo mi sami dovoljno kvalificirani da tvrdimo da bilo što dolazi od nas, ali naša dostatnost i kvalifikacije dolaze od Boga. On nas je kvalificirao [čineći nas dovoljnima] kao službenike novog saveza [spasenja kroz Krista], ne slova [pisanog zakonika] nego Duha; jer slovo [Zakona] ubija [otkrivajući grijeh i zahtijevajući poslušnost], ali Duh daje život.
Kako roditelji mogu pomoći svojoj djeci koja osjećaju duhovni poziv?
Često puta mnoga djeca, već od djetinjstva u sebi znaju osjetiti klicu poziva na redovnički život. Roditelji ponajprije svojim životom i primjerom bude u djetetu onu klicu vjere iz koje se – kako ono sve više raste i sazrijeva – odlučuje za poziv. Kada dijete vidi roditelje koji mole, kada od njih usvaja molitve, kada ga odgajaju za dobro, za ljubav… tada se otvara prostor da dijete upozna Boga i što On od njega želi bilo u redovničkom ili u nekom drugom životnom pozivu
Vjerujemo u Božju pomoć i njegovu milost. Kada osoba u svojoj slobodi potpuno predaje svoj život, tada unatoč svih raznih kušnji ide naprijed. Sve dok si iskreno znamo postavljati pitanje: Bože što želiš da učinim?, ne može se pogriješiti.
No bitno je da odgovorimo na ono što nosimo u sebi. Ima jedan dokumentarac o slavnome umjetniku Michelangelu u kojem je jako dobro prikazana njegova bojazan da li će uspjeti ocrtati strop Sikstinske kapele u Vatikanu. No odvažio se i napravio je jedno od najvećih remek djela povijesti umjetnosti, stvaranje Adama. A da je podlijegao strahovima ništa od toga ne bi bilo. Tako je i za nas isto: strahovi mogu postojati, no ako se ne odvažimo nećemo postići naše potpuno ostvarenje.
