Strah zna doći bez upozorenja. U jednom trenutku sve izgleda mirno, a već u sljedećem misli počinju stvarati najteže scenarije. Što će biti sutra? Kako ću riješiti problem koji je preda mnom?
Hoću li imati dovoljno snage? Upravo tada čovjeku može izgledati kao da je ostao sam sa svojim brigama. Vjera, međutim, ne obećava život bez teških trenutaka.
Ona nas uči nečemu dubljem: kroz njih ne moramo prolaziti sami. Isus ne traži od nas da pred njim glumimo hrabrost.
Možemo mu doći upravo onakvi kakvi jesmo zabrinuti, umorni, nesigurni i uplašeni. Molitva možda neće odmah ukloniti problem zbog kojega se bojimo, ali može promijeniti način na koji kroz njega prolazimo. Kada svoje brige predamo Bogu, više ih ne nosimo kao da sve ovisi samo o nama.
Kada strah govori glasnije, poslušaj što ti govori Bog
Strah nas pokušava uvjeriti da će se dogoditi najgore. Govori nam da nećemo moći izdržati, da nema izlaza i da smo prepušteni sami sebi.
Božja riječ vodi nas u drugom smjeru.
Psalmist moli: „Kad me strah spopadne, u te ću se uzdati.“ (Ps 56,4)
To ne govori čovjek koji nikada nije osjetio strah. Naprotiv, govori netko tko ga poznaje, ali je odlučio da strah neće imati posljednju riječ.
Vjera ne znači da se nikada nećemo bojati. Vjera znači da i usred straha znamo kome možemo doći.
Sjeti se učenika u lađi dok je oko njih bjesnjela oluja. Valovi su bili stvarni. Opasnost nije bila zamišljena. Ali Isus je bio s njima.
Tako je i u našim životnim olujama.
Možda danas ne vidiš rješenje. Možda ne znaš što će donijeti sljedeći dan. Ali ne moraš danas imati odgovore na sve što će se dogoditi sutra.
Dovoljno je učiniti sljedeći korak s Bogom.
Molitva kada te obuzme strah
Gospodine Isuse, dolazim Ti upravo ovakav kakav jesam. Ti vidiš ono što me plaši i poznaješ brige koje nikome nisam rekao. Znaš koliko puta pokušavam biti jak, dok se u meni vodi borba koju drugi ne vide.
Predajem Ti sada ono što ne mogu kontrolirati. Predajem Ti svoju budućnost, svoje probleme, ljude koje volim i sve ono zbog čega moje srce nema mira.
Isuse, kada me moje misli vode prema najgorem, vrati moje srce k Tebi. Kada se osjećam nemoćno, podsjeti me da moja snaga nije samo u meni. Kada ne vidim izlaz, daj mi dovoljno svjetla da učinim sljedeći korak.
Ne tražim, Gospodine, život bez kušnji. Molim Te da kroz njih ne prolazim bez Tebe.
Daj mi mir kada ne mogu promijeniti okolnosti. Daj mi mudrost kada trebam donijeti odluku. Daj mi hrabrost kada trebam krenuti naprijed i strpljenje kada trebam čekati.
Sačuvaj me od toga da svoje strahove pretvaram u sigurnost da će se dogoditi nešto loše. Nauči me razlikovati ono što je stvarno od onoga što moje zabrinute misli stvaraju.
Isuse, Ti poznaješ moje jučer, vidiš moje danas i već si prisutan u mojem sutra. Zato Ti predajem ono što dolazi.
Kada ponovno osjetim nemir, podsjeti me da Ti se mogu vratiti. Kada padnem, podigni me. Kada se umorim, odmori moje srce u svojoj blizini.
Stavljam u Tvoje ruke sve što sada ne mogu riješiti. Ne želim dopustiti da strah upravlja mojim životom. Želim hodati s Tobom, korak po korak, vjerujući da me nećeš ostaviti.
Budi moje svjetlo kada ne vidim put, moja snaga kada sam slab i moj mir kada se sve u meni uznemiri.
Isuse, uzdam se u Tebe. Vodi me kroz ovaj dan i sačuvaj moje srce u svome miru. Amen.
Nakon molitve nemoj misliti da je ona bila uzaludna ako se isti osjećaj straha ponovno pojavi.
Ponovno se obrati Bogu.
Vjera se ponekad živi upravo tako – ne jednim velikim trenutkom u kojem nestanu svi problemi, nego mnogim malim trenucima u kojima iznova govorimo: „Isuse, uzdam se u Tebe.“
A ako strah postane toliko snažan ili dugotrajan da ozbiljno ometa svakodnevni život, traženje stručne pomoći nije protiv vjere. Molitva i stručna pomoć ne moraju biti suprotstavljene.
