U jeruzalemskoj crkvi u prvom stoljeću grčke udovice bile su zanemarene u svakodnevnoj raspodjeli hrane. Naravno, tražili su pomoć crkvenih poglavara.
Apostoli nisu smatrali ispravnim odreći se svog proučavanja Božje riječi i vremena u molitvi kako bi nadgledali ovaj administrativni zadatak, pa su sazvali crkveno tijelo i rekli: “Nije poželjno da ostavimo Božju riječ i poslužimo stolove ” (Djela 6:2, ). Kao rezultat toga, sedam ljudi na “dobrom glasu” bilo je imenovano da vode sve poslovne poslove crkve. U međuvremenu su se apostoli zavjetovali: “Neprestano ćemo se predavati molitvi i službi riječi” (Dj 6,4).
“Tada se riječ Božja raširi i broj se učenika silno umnoži u Jeruzalemu, a veliki broj svećenika bijaše poslušan vjeri” (Dj 6,7). Crkva je rasla kao rezultat ovog uređenja jer su ti ljudi odbili zanemariti svoju primarnu zadaću.
Vrlo malo pastora danas će podnijeti ovakvu žrtvu. Jedan me svećenik pogledao u oči i rekao: “Jednostavno nemam vremena za molitvu. prezaposlena sam Previše je zahtjeva za mojim vremenom.” Drugi pastor mi je priznao: “Nisam molio mjesecima. Povremeno meditiram i imam brze pobožnosti, ali se ne mogu dovesti u disciplinu molitve.”
Ne želim osuđivati nijednog marljivog, predanog Božjeg službenika. Međutim, činjenica je da se svaki sluga diže i pada pred svojim gospodarom. Mnogi današnji propovjednici evanđelja nisu svjesni da su postali žrtve sotonske zavjere prekida. Stalno su u bijegu, zaglavljeni pod lavinom obaveza i detalja.
Zahvaljujem Bogu što nikada nismo prepušteni na milost i nemilost Sotoni ili bilo kojoj od njegovih lukavstava. Možemo razotkriti njegovu taktiku, govoriti riječ vjere i zaustaviti svaki pojedini prekid u Kristovo ime. Snagom Božjeg Duha u nama, možemo prokrčiti svoj put do Gospodinovih vrata i hrabro prići njegovom prijestolju milosti da primimo pomoć u našem trenutku potrebe. Ljubljeni, to je ono što Gospodin želi za sve nas!
David Wilkerson
