Gospodin nas poziva da svjedocima za kista i da dovodimo ljude koji lutaju um raku prema svjetlosti.
Sigurno smo se već nekad upitali: “Koji je zapravo razlog tome što svjedočanstvo kršćana kod nas ima tako slab učinak?” Pritom nemojmo misliti samo na crkvene službenike, već prvenstveno na nas same. Zbog čega naše svjedočanstvo ima tako slab učinak?
Jedno vrijeme imao sam velikih nevolja sa svojim automobilom. Kad se pregrija, uvijek iznova zakazivao je. Pregledali su ga u radionici, ali nisu ništa našli. Sve dok jednoga dana nije sam majstor sjeo i vozio. Tek onda otkrio je skriveni nedostatak.
Vjerojatno je tako i s prikrivenom greškom bogatog kršćanskog svijeta naših dana. Gdje li se sakriva pogreška?
U našem tekstu apostol Pavao nam je otkriva: “… a ljubavi ne bih imao – ništa sam!” Moguće je davati svjedočanstvo o Isusu, a da je ono u biti obilježeno svojatanjem pravde, a ne ljubavlju prema ljudima; prema ljudima koje je Isus tako beskrajno volio kada je za njih umirao na križu. Moguće je izricati velike Božje tajne, a da nam nedostaje ljubavi prema izgubljenima koje Isus ipak želi izbaviti od vječne propasti. Moguće je da se netko svojom vjerom izdiže iznad drugih poput kakvog tornja, a da mu nedostaje ljubav koja traži drugoga. Ona ljubav kojom Dobri pastir traži izgubljene ovce.
Političke stranke mogu imati bolje govornike od kršćanskih propovjednika. Tvornice kućanskih aparata sigurno imaju bolje stručnjake za marketing od nego što su to oni koji “reklamiraju” Isusa. Trebaju li nam bolji govornici? Uspješniji stručnjaci za marketinško širenje evanđelja? Ne! Treba nam više ljubavi!
Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao – ništa sam!
1. Korinćanima 13,2
Gospodine, pokloni nam prave ljubavi kao ploda tvoga Duha Svetoga! Amen.
