Zašto neki ljudi osjećaju Boga, a drugi ne? Objašnjenje

Kroz povijest Crkve mnogi su svjedočili da su na poseban način doživjeli Božju prisutnost. Neki su Ga osjetili u dubokoj molitvi, drugi u tišini srca, a pojedini su čak svjedočili o snažnim duhovnim iskustvima koja su im potpuno promijenila život.

Zato se često postavlja pitanje: zašto neki ljudi jasno osjećaju Boga, dok drugi tvrde da Ga ne mogu pronaći?Odgovor na to pitanje daje već rana kršćanska tradicija  i on je dublji nego što se na prvi pogled čini.

Otvorene ili zatvorene oči srca

Rani crkveni otac Teofil Antiohijski objašnjava da Boga mogu “vidjeti” oni koji imaju otvorene oči srca i uma.

To znači da problem nije u Bogu  jer On je uvijek prisutan  nego u čovjeku koji često nije spreman primijetiti Njegovu blizinu. Kao što sunce uvijek svijetli, ali ga slijep čovjek ne vidi, tako i Bog djeluje  ali ga ne prepoznaju svi. Jedan od glavnih razloga zašto čovjek ne osjeća Boga jest stanje njegova srca.

Grijeh, navezanosti i loše navike postupno zatamnjuju duhovni pogled. Čovjek tada sve teže prepoznaje ono što je Božje.  Nije problem u svjetlu  nego u očima koje su zatvorene.

Zato Crkva naglašava važnost obraćenja, molitve i sakramenata, osobito ispovijedi, koja čisti dušu i vraća jasnoću srcu.

Duša mora biti čista da bi “vidjela” Boga

Teofil Antiohijski koristi snažnu sliku: duša je poput zrcala.

Ako je zrcalo prljavo ili zahrđalo, ne može jasno odražavati sliku. Isto tako, duša opterećena grijehom ne može jasno prepoznati Božju prisutnost.

Ali kada se čovjek otvori Bogu, događa se promjena:

počinje osjećati mir

prepoznaje Božje djelovanje

vidi smisao i u teškim situacijama

 Tada Bog više nije dalek  nego postaje stvaran i blizak. Bog nikada ne odlazi od čovjeka. On je uvijek tu  u tišini, u molitvi, u ljudima koje susrećemo i u svakodnevnim trenucima. Ali potrebno je učiniti jedan korak:  otvoriti srce. Jer tek tada čovjek počinje vidjeti ono što je cijelo vrijeme bilo pred njim.